RTV Teorija i praksa

rangiranja predstava, i detaljnih tipologija koje bi uzimale u obzir potrebe specijalizovane televizijske kritike, dakle tipologije obrađene obzirom na pojedine funkcije televizijskih predstava. Veoma često ove detaljne tipologije mogu se pokazati korisnije za televizijsku kritiku nego sve generalne, silom prilika veoma uopštene podele programa. Postoji več nekoliko tipologija televizijskih predstava, ali večina njih je izašla iz kabineta sociologa i socioiogiji treba, uglavnom, da služe. Biie su obrađivane tipologije teoretski veoma nesavršene, od strane televizijskih centara za redakciono-realizatorske ciljeve. Sada bi se radilo o tome da se razmisli kakve tipologije su još potrebne i da se one što рге obrade. U dosadašnjim primedbama kao predmet televizijske kritike prihvačen je ekranski proizvod - televizijska predstava. Rekli smo, ipak, da predmet takve kritike predstavlja, osim toga, društveno funkcionisanje televizije i tom problemu vredi posvetiti nekoliko reči. Odmah se mogu roditi sumnje zašto bi trebalo da i televizijsku kritiku zanima društveni život televizije, ako se tim pitanjem več bavi specijalizovana grana nauke - sociologija. Čak i više, sociologija se, nasuprot drugim mogučim načinima naučnog istraživanja, široko bavi televizijom; često samom televizijom, češče televizijom kao jednim od sredstava masovne komunikacije i masovne kulture. Zbog čega, dakle, televizijska kritika treba na manje savršen način da proba da odgovori na ista pitanja na koja če bolje odgovoriti sociologija opremljena potpunom metodološkom aparaturom, prilagođenom istraživanju društva?

181