RTV Teorija i praksa

jedinstvene prirode mogučna na dva plana: tradicionalno istoričarsko-umetničkom i teorijsko-komunikativnom. Tradicionalni istoričarsko-umetnički prilaz istraživanja jezika filma usmerio je na traženje izvora specifičnih izražajnih sredstava kinematografije u jeziku istorijski starijih vidova umetnosti. Takav prilaz je doneo svoje plodove, i filmska teorija poseduje niz vrednih članaka i knjiga. Ipak danas možemo obogatiti svoja znanja o prirodi fiimskog mišljenja, koristeči teorijsko-komunikativni prilaz, istražujući, na primer, prirodu montažerskog mišljenja kroz prizmu prethodnih istorijskih komunikativnih formi i sa stanovišta problema opšte poetike audiovizuelnih sredstava masovne komunikacije. S.M. Ajzenštajn je našao osnovu i praizvor montažnog i mnogoplanskog kinematografskog viđenja sveta u prethodnim vidovima umetnosti. On je übedljivo pokazao u Puškinovim poemama i u drugim delima literature iz prošlosti i krupni plan, i opšti plan, i montažne granice. I to je, bezuslovno, pravilno. Ipak genetičke korene montaže i krupnog plana moguče je videti ne samo u prethodnim vidovima umetnosti, več i u prethodnim formama masovne komunikacije. Pod uticajem tradicija teoretskih traženja S. Ajzenštajna, istraživanje filmskog jezika i načina filmskog mišljenja plodotvorno se vodilo i vodi kroz teoriju filma specifično, ali i uzajamno povezano sa prethodnom tradicijom istorije i teorije umetnosti i književnosti. Najzad, samo odstupanje genijalnog filmskog režisera, koji je otkrio montažu - Ajzenštajna - od literature omogučilo je da se u njoj sagleda mnogo novoga, onoga, što

196