RTV Teorija i praksa

su privukle svoj deo slušalaca, te imam utisak da se zauvek treba odreći želje da im se nametnemo. Izvestan lokalpatriotizam, ne u negativnom smislu, i dalje će ih masovno privlačiti svojoj radio-stanici pa sve i da kompletnu diskoteku Radio-Šapca ili Glasa Podrinja preselimo u nale rafove. Razgovarajuči o budućnosti muzike na radiju mislim da treba u podsvesti imati onaj auditorij koji sluša nale programe i one koji su još neopredeljeni. Oni mogu postati ili ostati naši slušaoci, poštujući napor da im pružimo pored zabave i rekreacije i kulturne sadržaje. Ličnost slušaoca za nas mora ostati polivalentna te program može biti samo jedinjenje više elemenata. On mora biti odraz nastojanja da slušaocu nešto ostane u sećanju, a to zahteva strožije estetske principe. Time nećemo zadovoljiti ukus samo onih koji radio slušaju uzgred, več i one koji od njega nešto traže. Takav program postaje škola koju pohađaju mnogi. Obratimo li više pažnje na nastavni plan koji im nudimo, moći čemo da govorimo o zreloj fazi muzičkog programa u vreme kada sumiramo rezultate obeležavajući pedesetogodišnjicu starijih institucija ove vrste u našoj zemlji. Jugoslovenska muzika kao zvuk i boja naših naroda i narodnosti ima svoje trajno mesto u programu radija. Koliko je i kakvo je to mesto pitanja su na koja ču pokušati da ukažem sumirajući i analizirajući njen ukupan plasman. Za osnovu ovog posmatranja uzeti su podaci koje su izradile statističke službe pojedinih radio-stanica ili radne grupe i pojedinci po zaduženjima koiegijalnih tela. Neujednačena klasifikacija dela u pojedinim stanicama, kao i povremena neserioznost prilikom popunjavanja omotnica koje idu uz emisije i koje se dostavljaju odeljenjima za statistiku, u krajnjem zbiru mogu da rezultiraju ne sasvim pouzdanim pokazateljem, Ukupna zastupljenost jugoslovenske muzike u programu radija beleži cifru od gotovo 52%. U odnosu na prošlu godinu to je porast od 0,68%. Više od polovine ukupne minutaže odvojene za muziku pripada jugoslovenskoj muzici, što se može prihvatiti kao dovoljno. Na osnovu toga mogie bi se sastaviti razne definicije, koje uprkos činjenici da su zasnovane na egzaktnim pokazateljima, ne moraju da daju jedini odgovor na zadatu temu. Zbog toga je neophodno pogledati zastupljenost po vrstama muzike što će omogućiti uvid u sadržajnost, snagu kulturne poruke i potrebu određene zastupljenosti. Ozbiljna muzika (ostajemo kod tradicionalne žanrovske podele zbog izbegavanja nesporazuma) gubi svoje mesto u programu, a i u zastupljenosti po vrstama (muzičkim formama). Unutar

38]