RTV Teorija i praksa

predobro znana muzika. To što se radiofonsko muzičko izmenilo i proširilo рге nego što ga je teorijska svest potpunije obuhvatila, ne bi samo po sebi bilo kritično da se sa jedne strane nedovoljno određenog pojma muzičkog radiofonskog nije našao neorijentisani stvaralac, a sa druge - arbitri koji u okviru te nedovoljno određene oblasti vrednuju. SKICA TEORIJSKOG RAZMATRANJA MUZIČKOG RADIOFONSKOG Kao i pojam umetnosti uopšte, a vizuelne umetnosti posebno, tako se i pojam muzike počeo radikalno menjati od šezdesetih godina ovog veka naovamo. Jedna od ideja, koja se očituje i u muzici za radio, kao da je nastala osveščivanjem o smislu improvizacije. Prisustvo improvizacije u procesu komponovanja i njeno uključivanje kao elemenata fiksirane kompozicije dovelo je, izgleda, do uviđanja procesa u muzici. Kejdžovim naglašavanjem procesa podređena je vrednost zvučnog rezultata. Ali proces se, strogo uzev, ne može „čuti” kao poseban entitet јег je procesualnost nešto bez čega nema slušanja bilo kakve tvorevine u vremenu. Ipak, ako sam proces nije čujan - čuje se rezultat tog naglašavanja procesa. Naime, u procesualnoj muzici se odluke 0 izboru zvučnih događaja donose u stvarnom vremenu, što ograničava brzinu njihovog donošenja, sprovođenja i nadzora 1 ustaljuje repertoar zvučnih „zahvata” kpji daju složene ali nasumične strukture ili izabrane ali prejednostavne. Mada Kejdž u Radio-muzici uvodi biranje emisija radija u proces, procesualno se posredno, preko shvatanja uloge vremena, uvlači i u muziku za radio. Ideja o vremenu dosegnutom kroz proces, i neke tekovine muzičkih kultura Dalekog isktoka (npr. varijacije brojeva preuzete iz knjige I ’Cing, trajanje muzike potrebno za meditaciju) uz reakciju na složenost totalne serijalne organizacije - uticali su na predimenzioniranje trajanja dela i krajnje pojednostavljenje ostalih parametara. Ma koliko minimalna i repetitivna muzika - u delima Rabea, Otea ili Glasa - našle svoje mesto u elektroakustičkoj muzici kao tipično radiofonskoj, neki njihovi ekstremniji vidovi nisu bili pogodni za emitovanje na radiju prosto zbog preterane dužine. U sinkretičnim oblicima u kojima je muzika jedan član sastava, nastojalo se na usklađivanju zajedničkih svojstava umetnosti pri čemu je posebno odnos muzike prema reči i semantičkom

51