RTV Teorija i praksa

prilikom biče možda i drugi doživljaj. U odnosu na aktuelno slušanje, radiofonsko je, dakle, ireverzibilno. To je svojstvo i radiofonskog medija i radiofonskog ostvarenja, koje se mora uzeti u obzir zbog postizanja nekih drugih svojstava: izgleda da zahtevi koji proističu iz irevezibilnosti traže staranje o dovoljnoj jednostavnosti, preglednosti i shvatljivosti. Benjaminova toliko spominjana tehnička reprodukcija svakako je jedno svojstvo radiomiedija koje nadoknađuje ireverzibilnost Ipak, ova dva svojstva ne pripadaju istim modalitetima. Ireverzibilnost pripada modalitetu izvesnosd, događa se kada sluiam, potpuno je u domenu fenomenalnog. Reproducibilnost je socijalno istorijska, pripada modalitetu mogućnosti, Naravno, zahvaljujući mogućnosti da se nešto jednom čuje, jeste i ovo sad slušanje, no to ne ukida razliku između ovih svojstava. Izgleda, bitno svojstvo jednog medija nije sve što on može. U prenošenju jednog koncerta, na primer, sam koncert, sadržaj tog prenosa, sigurno nije posebno karakterističan za radio-medij. Uostalom - ponovo Makluan - neizbežno je da sadržina jednog novog medija ne bude uvek neki drugi medij. Ali ako za jedan medij nije bitno svojstvo prenošenje onoga Sto se da čuti i mimo medija - bitan je sam prenos; jedno bitno svojstvo radija svakako je u prenošenju tog prenosa. Na žalost, to svojstvo radiomiedija nije mogućno direktno doznačiti kada je u pitanju muzika i nesemantičko. Nameće se da bi za radiofonski zvučni medij bile specifične one tvorevine koje bi nastajale isključivo pomoću njega i kroz njega (ili i ргеко sličnih uslova emitovanja na koncertu). Doskora su to bili manje-više produkti raznih elektroakustičkih tehnologija (konkretne, elektronske, sintetizerske i kompjuterske) a, eventualno, i kombinacije sa snimljenim netransformisanim vokalnodnstrumentalnim zvukovima. Međutim, otkako se unapredilo izvođenje elektroakustičke muzike uživo, granice radiofonskog su pomaknute: opseg pojma tipično radiofonskog se unekoliko suzio. Tu bi sad, strožije gledano, došlo sve iz pomenutih tehnologija što je u takvom vidu nedostupno izvođenju uživo: složeniji zvukovi električnog porekla, snimljeni i tranformisani, šumovi okoline i reči, analizirani i sintetizovani zvukovi pomoću kompjutera i vokodera. Pored ovih zvukova, kao elementarnog reda, radiofonske su i опе nadređene strukture koje daju postupci pomenutih tehnologija: od klasičnih - kao što su jukstapozicija, superpozicija, transformacija i transfiguracija - do kompjuterskih programa koji iznedruju kompoziciju u jednom navratu. Pitanje je šta će ostati od tipično radiofonskog ako se, zahvaljujući daljem tehničkom napretku, učini pristupačnim

54