RTV Teorija i praksa

sprovođenje svih zamisli u stvarnom vremenu? Malo je verovatno da će radiofonsko muzičko iščeznuti iz tog razloga, јег do izvesne tačke izvođenje u stveirnom vremenu zavisi od čovekovih moči - od brzine donošenja i sprovođenja kompozicionih odluka, koja (brzina) ima svojih granica. Čoveka njegov razvoj neće skoro osposobiti da u jednom mahu sroči tako upotpunjene i složene zamisli kakve pokazuju mnoga mesta brižljivo rađenih radiofonskih dela; međutim, razvoj je več doveo mašinu do spremnosti da na veoma složene predloge reaguje brže nego što se može predlagad Naravno, mogućno je da tehnički napredak ipak ukine radiofonsko time što će ono biti prevaziđeno i postati sadržaj nekog novog medija. Ukrštanjem ovih nepofpunih razmatranja o muzičkom i o radiofonskom moglo bi se izvesti da radiofonsko muzičko podrazumeva: 1. bilo koji muzički stil/pristup koji je zadržao zvuk kao osnovni stitutivm element, i u kojem se (stilu/pristupu) istaknutije razrađuje bar jedan parametar dok su ostali podređeni; 2. određeni stil/pristup pomoću medijskih tehnologija mora biti približan zvučno-organizovanom vidu neostvarljivom van istog medija; 3. semantičko može biti prisutno ali ne i dominantno a semantemi treba da budu bar delimično transformisani; 4. dinamika podleže nonnama radija a trajanje omeđuje prosečna dužina programskih blokova. Na taj način, van radiofonskog muzičkog ostali bi: muzička grafika, nemušti muzički hepeninzi, „konceptualna” muzika i druge meta-muzičke pojave, razne fonopoezije i verbo-konstruktivizam. S obzirom na to da je ovakvih pojava sve više i da znatno obogaćuju radiofonsko u širem smislu, one bi, ukoliko praktični razlozi to zahtevaju, mogle biti svrstane u prelazne oblike između radiofonskog muzičkog i radiofonskog dramskog

55