RTV Teorija i praksa

oblikuju muzičke programe bez vlastite produkcije. To naročito važi za one radijske kuće koje su, na osnovu programskih ciljeva političkih grupacija ili režima kojima su pripadale sledile programska načela sa željom da pored informativne i propagandne delatnosti vrše i određenu prosvetiteljsku i kulturnu funkciju. Pola stoleča tehničkog i programskog razvoja radija uticalo je na oblikovanje različitih muzičkih sastava, njihovog repertoara i na način rada u okviru radijskih stanica. U evropskim i širim svetskim okvirima do sad se ispoljio prilično jedinstven princip rada radijskih ansambala koji se bave pripremom muzičkog programa na sledeča dva načina: a) snimaju muzička dela za arhivu i višekratno koriščenje, i b) nastupaju uživo pred publikom u okviru posebnih javnih emisija ili na uobičajenim koncertima. Organizacija muzičkih programskih i muzičkih produkcijskih odeljaka u okviru radijskih kuča je u razvijenim zemljama dobila različite oblike. Radijske kuče su ih organizovale na svoj način, ali sa ciljem da ostvare najtesniju i usklađenu saradnju između kreatora radijsHh muzičkih programa i plana rada vlastitih i posebno angažovanih izvođačkih grupa. U okviru jugoslovenske radio-difuzije produkcioni kapaciteti počeli su se razvijati praktično tek posle oslobođenja kada je i naša ukupna radio-difuzija počela da dobija fizionomiju po snazi i rasprostranjenosti sličnu onoj u razvijenim državama. Programski i produkcioni muzički potencijali se u svojoj prvoj fazi međusobno nisu diferencirali, te su skoro petnaest godina posle oslobođenja delovali kao jedinstveni mehanizmi. Diferencijacija je počela da biva izrazitija tek kada su, zahvaljujuči tehničkom razvoju (magnetofonski snimci zvuka), potrebe muzičkih programa počele da se udaljuju od neposrednih nastupa ansambala pred mikrofonima, imajući u vidu sve veče potrebe za muzičkim snimcima radi višekratnog koriščenja. Ova činjenica postala je tohko jaka da je u određenom periodu značaj nastupa radijskih ansambala uživo potpuno potisnula u pozadinu. Novi zahtevi nametnuU su drukčiji način rada. Muzičke izvođačke grupe su se u organizacionom smislu i u pogledu radnih metoda sve više udaljavale od onog dela radijskih muzičkih programa, koji su se počeU baviti samo oblikovanjem sve večeg broja svakodnevnih muzičkih emisija. Tako su se u razvoju naše posleratne radio-difuzije ispoljile dve izrazito odvojene organizacione formacije, koje u svalđdašnjoj praksi srečemo pod nazivima:

61