RTV Teorija i praksa

T L.S. Harms i Džim Ricstad (L.S. Harms and Jim Richstad), Right to Communicate: Human Rights, Major Communication Issues, and Communication Policies and Planing, Materijai iziožen na Godišnjem sastanku Međunarodnog radio-difuznog instituta (Internationa! Broadcast Institute Annual Meeting), Keln, 1-4. septembra 1975.

snabdevanje hranom i vodom, poštansku službu, transport robe, trgovinu, uzajamno osećanje naklonosti između deteta i roditelja, strujanje informacija u fabrici, uticaj vlasti na međuljudske odnose i, najzad, masovne komunikacije. Svi ovi različiti primeri moraju biti sadržani u definiciji o komunikaciji među Ijudima. To znači da pravo na komuniciranje podrazumeva raznovrsnost Ijudskog opštenja, najčešče regulisano moralnim i pravnim sistemima društvenih institucija zajednice. U ovaj okvir prava na komuniciranje smešteni su i problemi gladi, kao i gušenje javnog mnenja prinudnim putem. (Mislim da u ovom slučaju nismo spremni da preduzmemo korake, jer bi to moglo stvoriti samo nove teškoče.) Da bi preduzimanje takvih koraka bilo zaista delotvorno, ono mora uticati na celokupan društveni sistem, ne sme se ograničiti samo na pravo sopstvenog mišljenja i njegovo izražavanje. Kada se Ijudi žale da se u nekim delovima sveta porodični odnosi zasnivaju na dominaciji muža - oca 1 , i zahtevaju promene u smislu ravnopravnijeg i demokratskog odnosa gde bi, na primer, žene i deca imali više prava na odlučivanje, u takvim slučajevima ne sme se gubiti iz vida potreba za postojanjem različitih kultura u Ijudskom društvu. Bilo kakvo ozbiljnije remečenje obrazaca porodične komunikacije, koje sobom ne bi nosilo i korenitu promenu porodičnih odnosa, samo bi probudilo bezrazložnu nadu. Promene u društvenim strukturama uslovljavaju mnogo važniji faktori od obrazaca za komuniciranje Društvene transformacije, kao što su na primer, procesi industrijalizacije i urbanizacije, mogu da stvore i potrebu za promenom oblika komuniciranja. Promene u oblicima komuniciranja od sekundarnog

104