RTV Teorija i praksa

preimučstva auditorija, onda moramo odabrati mnogo pogodnije načine komuniciranja. Pisana reč koja se može ponovo pročitati ili analizirati mnogo je pogodnija od kratkotrajnih slika ili zvukova. Štaviše, iako se televizija prvenstveno koristi kao medij zabave, više bi nam odgovaralo da slobodan tok informacija nosi u sebi prvenstveno obrazovnu vrednost, i zato bi ovaj medij trebalo prilagoditi našim potrebama. Dalje, podaci istraživanja sakupljeni širom sveta ukazuju da je televizija skoro jedini medij koji koriste manje bistra, manje obrazovana i društveno pasivnija lica nego što su to korisnici drugih medija. l6 Televizija kao najvažnije sredstvo međugraničnog toka informacija istovremeno je i najlošije moguče rešenje, rešenje koje može prouzrokovati mnoge neželjene posledice, Cetvrta dilema: Institucionalna Pojedinac je, prema Opštoj deklaraciji, glavni predmet slobode informacija. On ne sme biti sputavan, ali ko če ga zaštititi ako se sloboda zloupotrebi. U vreme Lige naroda smatralo se da profesionalne novinske agencije mogu da kontrolišu tok informacija. No da li ove organizacije mogu ispuniti zadatak kad ni među samim novinarima ne postoji saglasnost, čak ni po pitanju profesionalne odgovornosti. I ko bi onda prihvatio odgovornost, ako to nisu u stanju da učine profesionalna udruženja? Ujedinjene nacije i njeni organi? Možemo samo zamisliti kako bi se jedna međunarodna organizacija nosila sa protestima nastavnika biologije uperenih protiv inostranih reklama sa fotografijama Ijudskog tela.

15 T.Petho (T.Peto), Television and the Press u: „The Media Today and Tomorrow”, Prag: International Organization of Journalists, 1974.

115