RTV Teorija i praksa

uobličenom u knjigama ili onom koja je nastajala po njihovom zahtjevu. Književni radovi, kao što je pjesništvo, najčešće su preuzimani u obliku u kojem su i nastali. Prozni sastavi su češče adaptirani. Televizija je übrzo pokazala svoja preimućstva u odnosu na film. Dok je film najčešće zahtijevao sažimanje romana, televizijska serija ga prikazuje u nastavcima. Bez mogučnosti da svoju propusnu i izražajnu moć zadovoljava prostim preuzimanjem već snimljenog filma, prenošenjem pozorišne predstave, književne večeri i sličnih priredbi, televizija sve više traži da se piše za nju. Tako je i nastala televizijska drama i drugi oblici koji su po njoj i dobili ime. Prema tome, pojava televizije nije ugrozila ni književnost ni pisce, več je označila još jednu mogućnost i za pisce i za književnost Putopisci su se njenim dejstvom osjetili najugroženijim, ali übrzo se pokazalo da se bilješke s putovanja uspješno mogu praviti perom i kamerom. Kamera rasterećuje putopisca od opisivanja predjela, puta, spomenika ili naselja perom, kako bi iskazao svoje literarno viđenje čovjeka i prirode i njihovog odnosa i omogućuje mu da saopšti misli o onome što je kamera vidjela i o onome što ona nije u stanju da pokaže. Razvitak nas nije stavio pred dilemu: slika ili riječ. Dajući nam i kameru kao sredstvo za rad televizija nam je omogučila da riječju iskazujemo misao kojom dopunjavamo iskaz slike. Mi koji živimo u ovom trenutku naše civilizacije u preimućstvu smo jer možemo koristiti i sliku i pisanu riječ čijim skladom se dostiže Ijepota izražavanja. PISAC, TELEVIZIJA I KRITIKA Služeći se jezikom književnosti i usklađujući ga sa govorom slike i ostalih svojih sredstava izražavanja televizija svojim „čitanjem” književnog djela zadovoljava jedan dio svog gledališta. Pristalice shvatanja da je knjiga isključivi posrednik punog doživljavanja književnog djela kažu da nije mali broj gledalaca koji se zadovoljavaju onim što su priređivači tog djela prikazali na malom ekranu te i ne pomišljaju da pročitaju i knjigu. Sažimanjem i ilustrovanjem taj medij, prema tome, lišava Ijude punijeg umjetničkog doživljavanja namećući im iluziju da su djelo upoznali saznavši njegovu fabulu i likove u interpretaciji angažovanih glumaca. Međutim da televizor nije zamjena ni za knjigu ni za ostale oblike prezentiranja ishoda književnog čina pokazuje i činjenica da među TV gledaocima nije malo onih koje serija podstiče da pročitaju knjigu po kojoj je serija pravljena. Nije malo emisija koje su omogućile

56