RTV Teorija i praksa

ponovljena i tiražnija izdanja knjiga po kojima su snimane. Što se umjetničkog doživljavanja tiče postavlja se pitanje koliko je njegov intezitet uslovljen osobom koja je ostvarila kontakt s djelom a koliko načinom i sredstvom putem kojeg je taj kontakt ostvaren! Uostalom, pisci nijesu izmislili televiziju. Cinjenica da su je brzo i zdušno prihvatili ne bi se mogla objasniti samo željom za publicitetom. Sa dostupnošču javnosti koju omogućava taj medij i njima i njihovim djelima uvećava se i broj sudionika u prosuđivanju o njihovoj vrijednosti. Zar treba i pretpostaviti da su pisci, ponešeni prilikom da uvećaju svoju popularnost, skloni prenebregnuti činjenicu da ih televizija izlaže sudu javnosti mnogo široj od one kojoj su ponudili knjigu! Istina, brže postaju poznati nego što bivaju upoznati sa utiskom koji su ostavili na tu javnost Broj gledalaca se naglo uvećava ali, izuzmu li se oni dokoniji i Ijubopitljiviji, istom brzinom se ne množe i oni spremni da saopšte svoj utisak. Gledalac je ipak ostao samo gledalac pred malim ekranom i kada ima cjelovit sud i umije da ga obrazloži! Čeka ocjenu kritike iako je televizija još od početka svog rada organizovano prišla ispitivanju njegovog raspoloženja, Saznanja stečena anketama i drugim savremenim metodima istraživanja auditorija koriste se tokom priprema i stvaranja programa. Njih dopunjavaju sudovi tekuče televizijske kritike koja se razvila u dnevnim i nedeljnim listovima na iskustvima novinskog praćenja pozorišta, filma, knjiga, likovnog i muzičkog života. Specifičnosti izražavanja medija, po kojem je i nazvana uslovili su i specijalizaciju kritike. Gledalac prihvata ili odbacuje njene sudove, ali se ne koristi dovoljno mogućnošću da i sam ponudi javnosti svoje slaganje ili neslaganje. Stičuči poziciju arbitra u ocjenjivanju vrijednosti prikazanog programa kritika djeluje na televiziju slično djelovanju ostalih oblika novinske kritike na specijalizovane ustanove čiju djelatnost vrednuju. Ne raspolažemo podacima o tome koliko pohvale ili pokude koje televizijski kritičar izriče na udio pisca u seriji, drami ili nekoj drugoj emisiji utiču na piščevu književnu reputaciju i njegovu saradnju s televizijom. Okolnost da ni ta specijalizovana kritika ne razmatra podrobnije doprinos svakog sudionika u ekranizaciju drame, serije ili neke druge emisije, nameće utisak da pisac očekuje ocjenu i tog svog književnog rada prvenstveno od kritičara specijalizovanih za književnost koji literarne vrijednosti traže i nalaze prvenstveno u knjigama. Ustanoviti to naravno ne znači i zamijerati profesiji koja se čitanjem i konstituisala. Postavlja se pitanje da li sud o književnom stvaralaštvu koje do gledalaca dopire samo preko televizije, prepustiti samo televizijskoj kritici. Činjenica da

57