RTV Teorija i praksa
On je zainteresovan za sud koji će o njegovom djelu izreći ne samo kritičar koji prati knjige nego i oni koji prikazuju televiziju koja je sebi prilagodila njegovo djelo. Ni književni kritičar ne bi mogao ostati nezainteresovan za mišljenje svog kolege koji prati televiziju - naravno kada je riječ o djelu koje se pojavilo i u knjižari i na malom ekranu - i obratno. Ako su se pisci i navikli da ih dijele po književnim radovima znači li to da ih se može razvrstavati i prema sredstvima preko kojih njihova djela postaju dostupna? Pisac postaje i ostaje piscem literarnom vrijednošću onoga što je napisao! Međutim, poznato je da se status pisca kod nas teže priznaje čovjeku koji piše pretežno za televiziju i kada to valjano radi. Književni kritičar neče propustiti zbirku i prosječnih pjesama ali će scenarij za seriju ili televizijsku dramu prepustiti televizijskom kritičaru. Umjesto da se tokom prosuđivanja o ućinku pisca ustanovljavaju književne vrijednosti u onome što je napisao za knjigu, film, radio i televiziju češće se kaže da je pored objavljenih knjiga pisao i za neki od tih medija. Posljedica je to izvjesnog tradicionalizma koji kao da ne prihvata činjenicu da je i televizija posrednik literarnog čina. Otuda i kod nekih pisaca shvatanje da je za književnost izgubljen onaj pisac koji je uspio da se sredi sa izražajnim sredstvima televizije te se njima pretežno i služi, Stoga su i rijetki primjeri da se pisac specijalizuje za televiziju. Čaki oni pisci koji su sa televizijom u stalnom radnom odnosu pišu knjige jer im one osiguravaju mjesto među književnicima i u književnosti, a ne njihov literarni doprinos na televiziji. Neki dan je objavljeno da je Federiko Felini izabran za inostranog dopisnog člana Francuske akademije umjetnosti. Poznati italijanski filmski reditelj je i prvi umjetnik filma koga je ta ugledna institucija tokom svoje duge istorije udostojila izborom za svog dopisnog člana. Lakše je kamili proći kroz iglene uši nego „filmadžiji” (upotrebljavam taj naziv za filmske stvaraoce kojeg su i izmislili nosioci tradicionaiizma na koji ukazujem) uči u neku od osam akademija nauka i umjetnosti kod nas! Suočeni s takvim shvatanjima kulture i umjetnosti umjetnici filma se zalažu da djelatnost kojom se bave dobije status umjetnosti - makar i sedme po redu! Slične tendencije ispoljavaju se i kod Ijudi koji rade za televiziju. Čini se, međutim, da se uloga televizije u životu umjetnosti ne određuje statusom medija u zatečenim umjetničkim disciplinama i ustanovama, koliko korištenjem ogromne propusne moći televizije i njenih dometa za posredovanje svih vidova stvaralaštva.
59