RTV Teorija i praksa

Naše društvo se, istina, trudi da üblaži taj potcenjivački odnos prema Ijudima koji stvarajući za neki od tih medija doprinose umjetničkom nivou njihovih programa. Društvena priznanja sve rjeđe mimoilaze stvaraoce sa filma iako bi se moglo govoriti 0 tome da li je njihova raspodjela prema umjetničkim disciplinama srazmjerna doprinosu umjetničMh grana. Uvedene su i specijalizovane nagrade. Dogodi se da tu specijalizovanu nagradu dobije i pisac koji se uspješno uklopio u specifične zahtjeve televizije. Ali to priznanje ne znači mnogo i za njegovu književnu reputaciju. Događa se da se pri procjenjivanju televizijske serije, drame ili emisije ne poManja dužna pažnja udjelu svakog sudionika u realizaciji iako se zna da je sve što je ponuđeno preko malog ekrana rezultat kolektivnog rada. Manir da se takvo djelo najčešče posmatra kao učinakjednog od sudionika u ekranizaciji - to se najčešče događa sa režiserom valjda i zbog značaja njegove uloge - ne stimulira odgovornost svih sudionika srazmjerno udjelu svakog od njih u realizaciji djela koje je javno prikazano. Izostaje li kritičM osvrt na udio pisca u umjetničkom uspjehu ili promašaju televizije pisanje za nju če se i dalje smatrati uzgrednim poslom koji nešto znači ali sa stanovišta masovne kulture i zabave, i donekle obrazovanja. Uticaj televizije na razvijanje ukusa i smisla za lijepo, na formiranje svijesti o kulturi i potrebi za njom, njen doprinos kulturi govora i sticanju utiska o umjetničkoj vrijednosti - a ona sve to postiže koristeči se, sem ostalog, književnošču i sarađujuči s piscima - učinio je to sredstvo veoma značajnim faktorom estetizacije masa. Stoga se sve manje smije zanemarivati njen udio i u procesu vrednovanja pisaca i djela doprinoseči na sebi svojstven način podruštvljavanju tog procesa. Ne tvrdimo da je njome otpočela epoha u kojoj če se mnogi njeni gledaoci baviti i kritikom, več to da svojim gledaocima omogućava i umjetničM dojam. A to je več dovoljan razlog da se barem razmišlja o usavršavanju vrednosnog sistema 1 demoMatizovanju prakse vrednovanja kod nas. Tom demokratizovanju će televizija doprinijeti usavršavanjem saradnje sa svojim gledaocima u cilju njihovog izvlačenja iz položaja pasivnog posmatrača. Da bi se gledalac ispoljio i kao aktivni sudionik u vrednovanju onoga što je vidio on bi morao postati svjestan prava na vlastiti ukus. Od odnosa onih koji mu se obračaju najviše če zavisiti da li če to svoje pravo iskoristiti i da iskaže kako ga se dojmilo to što je vidio. Institucionalizacija kulture i umjetnosti ispoljila je svoje negativne posljedice i u tome što je doprinijela da se prosuđivanje o rezultatima kulturnog rada i umjetničkog stvaranja takođe institucionalizuje.

60