RTV Teorija i praksa

Odziv publike je pozivan u pomoć najčešće od umjetnika koji bi se, nezadovoljni ocjenom kritičara, odvažili na polemiku. Zanemaruju se posljedice promjena u načinu proizvodnje i odnosa u njoj na svijesti ukus proizvođača. Potcjenjuje se i doprinos televizije u razvijanju smisla za lijepo i njen podsticaj umjetničkog doživljavanja. Pisac je zainteresovan za utisak gledaoca ali ga teško može dobiti osim u podatku koliko je gledana emisija u čijem stvaranju je sudjelovao. Njega zanima da li gledaoci radije prate prenos književne priredbe i pozorišne predstave ili dramu pisanu za televiziju. Naravno i to kakav je umjetnički dojam gledalaca o onom što je pisac uradio za televiziju. I mišljenje gledališta o sudu televizijskog kritičara. Sabirati sva ta reagovanja gledalaca nije lako ostvariti. Ali učiniti ih dostupnim piscu značilo bi ostvariti povratno dejstvo gledališta na sve one koji priređuju program i izvode ga. U naporu da se to ostvari gledalac bi vidio priliku da se i u svom odnosu sa televizijom ispolji subjektom. Bez toga ostaće mu da se nada da če specijalizovana kritika reći nešto i u ime njegovog ukusa. Saradnjom sa piscima televizija otkriva gledaocima svoj ukus (zapravo ukus Ijudi koji rade za televiziju) i odnos prema svom brojnom i veoma raznorodnom gledalištu. lako su različiti i po uzrastu i po obrazovanju gledaoci imaju svoje utiske o valjanosti i tog ukusa i odnosa kao i o izboru pisaca djela. Oni imaju svoja zapažanja o uspjehu ili neuspjehu prilagođavanja književnih djela izražajnim sredstvima televizije. I oni se mogu uvjeriti da sva djela nijesu podjednako pogodna za ekranizaciju i da svi pisci ne postižu jednak uspjeh. Ako se može govoriti o tome da kamera ne guta baš sve, onda se za tu njezinu izbirljivost ne bi moglo reći da je određena ocjenama literarnih vrijednosti donijetih na osnovu knjiga. Kao što ima Ijudi koji su Ijepši čovekovom oku nego viđeni objektivom kamere, i obratno, tako ima i knjiga koje su visoko ocjenjene od čitalaca ali posredovane preko malog ekrana nijesu impresionirale i gledaoce. Možda se u tim čudima kamere i nalazi onaj osnovni razlog za postojanje - reći ču televizijske kritike jer se ne usuđujem reći i televizijske estetike! Radi se, u stvari, o skladu svih elemenata kojima i od kojih se tvori emisija kao cjelovit televizijski čin. Za pisca i sa njegovog stanovišta značajno je da i sam cijeni smisao učešća svojim literarnim činom u emisiji. I da, zainteresovan za efekte tog televizijskog djela, sarađuje i sa autorima onih drugih elemenata od kojih nastaje to djelo. Prema tome njegova saradnja s televizijom ne bi trebalo da se svede na jednostavno ustupanje autorskog prava. Ili na rukopis koji bi bio urađen i bez napora njegovog autora da stekne barem

61