RTV Teorija i praksa

osnovae predstave o specifičnostima izražajnih sredstava medija za koji radi. Podsticajna je činjenica što pisci, naročito u drugoj polovini ovoga vijeka, ne dospijevaju do javnosti isključivo preko Guterabergovog izuma. Posljedice su da za saradnju s književnicima više nijesu zainteresovani samo izdavači knjiga, časopisa i novina. Širili su se prostori za afirmaciju pisca. Uspostavljali su se i novi putevi kojima su Ijudi od pera poboljšavali svoj društveni i materijalni položaj. Do uspjeha su brže dolazili spremniji da se bez predrasuda ok.enu i ka tim novim posrednicima pisane riječi i sposobni da svoje stvaranje saobraze izražajnim sredstvima televizije. Srazmjerno tim promjenama nije se mijenjao i način ustanovljavanja književnih vrijednosti. Ni mjerila nijesu dovoljno primjerena situaciji u kojoj se literarno više ne prezentuje samo putem štampane riječi. Kao da prevladava shvatanje da je televizija sredstvo informisanja i zabave i, donekle, obrazovanja. Pisac bi pristao da ga smatraju prosvetiteljem ali ne da ga svode na zabavljača. U interesu je i pisca i televizije i društva da se praksa vrednovanja književnog stvaralaštva osavremenjava i time što če se otvarati i prema literarnim vrijednostima koje postaju dostupne putem televizije. Za sve one koji se bave vrednovanjem ne može biti svejedno da li je pojava televizije sobom donijela devalvaciju umjetničkog. Da je televizija prisiljavala pisce da zanemare književnu vrijednost onoga što su za nju pripremali, saradnja ne bi bila ni plodna ni raznovrsna koliko je to postala tokom dvije decenije njenog djelovanja. Televizija ne ugrožava književnost i pisce nego naviku da se literarne vrijednosti traže isključivo u štampanim tekstovima i pristalice tradicionalistički shvačenog pisca. Televizija j.e, djelujući kao faktor emancipacije sredine u kojoj i zbog koje se razvijala, doprinijela prevazilaženju svijesti o kulturi determinisanoj društvenom podjelom rada. Povezujuči, na sebi svojstven način umjetnika sa drugim radnicima doprinosi širenju saznanja o međuzavisnosti materijalne proizvodnje i takozvanog duhovnog stvaralaštva i saznanja da materijalna od duhovne kulture u životu i radu nijesu odvojene koliko u nekim definicijama. TELEVIZIJA U MIJENJANJU ODNOSA Do nedavno se govorilo da se događa samo ono o čemu novine pišu. Sada se gledalac pred malim ekranom pita zar se stvarno zbilo još nešto osim onoga što je vidio na prozoru kroz koji

62