RTV Teorija i praksa

posmatra svijet! Sa porastom uticaja televizije raste i odgovornost Ijudi koji svojim izborom sugeriraju značaj događaja i ličnosti, utiču na predstave gledalaca o udjelu radnika u ostvarivanju asortimana i nivoa proizvodnje, u građenju odnosa sa drugim radnicima i povratnom dejstvu načina proizvodnje i društvenog odnosa na tog njihovog sudionika. Oni po svojim mjerilima prikazuju i stepen radnikove emancipovanosti i podstiču njegovo emancipovanje. Svjesni svoje odgovornosti poklonili su organizovanom istraživanju efekata svog rada pažnju veču od pažnje bilo kog sredstva javnog informisanja. Ali time se ipak ne rešavaju svi problemi neposrednijeg i organizovanijeg uticaja gledalaca. Otuda i osnova strepnji da televizija može da posluži i kao sredstvo manipulisanja. Do koje če mjere biti i manipulativno sredstvo ne zavisi samo od Ijudi koji u njoj rade nego i od sredine u kojoj djeluju, razvijenosti književnosti i razuđenosti svih vidova Ijudskog stvaralaštva. Njeno uključivanje u procese tako shvačene emancipacije podrazumijeva da se njeni programi konstituišu od rezultata tog stvaralaštva i pod uticajem stvaralaca i gledalaca. To će joj omogučiti da ostane faktor emancipovanja i pokazatelj dometa društvenih odnosa i njihove uloge u stvaranju materijalnih, političkih i drugih uslova za što slobodnije umjetničko stvaralaštvo. Predstave o kulturnom nivou sredine, nacije, države neče biti potpune ako se budu stvarale zbrajanjem umjetnika i njihovih djela ili umjetničkih institucija i ustanova kulture i njihovog doprinosa. Kao što se stanje kulture jednog društva ne smije poistovetiti sa stanjem u tim ustanovama, tako se ni udio televizije, radija, štampe u kulturnoj emancipaciji našeg društva ne smije procjenjivati samo na osnovu kulturnih programa tih medija. Novina (mislim na dnevni ili periodični list) je svojom cjelovitošču svojevrstan kulturni čin i onih koji je neposredno stvaraju i sredina za koju i u kojoj se izdaje, i činilac kulturne politike i prakse, ne samo obimom i vrijednošću svoje kulturne rubrike! To važi i za televiziju iako je njena unutrašnja organizacija prikladnija zatečenoj podjeli na sektore i djelatnosti negoli već otvorenim procesima prevazilaženja te podjele. Udio televizije u transformisanju našeg društva i odnosa u njemu učinio je ne samo nužnom nego i veoma raznovrsnom njenu sarađnju sa umjetnicima i ostalim kulturnim radnicima. Brojni književnici su se uključili u njen rad i kao pisci i kao urednici i saradnici, čak se pojavljuju i u ulozi voditelja, Saradnja televizije i pisaca je zasnovana na obostranom interesu i ima dugoročniju perspektivu. Analiza oblika i sadržaja ostvarene saradnje pokazuje da se - izuzimajući književnike

63