RTV Teorija i praksa

će i biti glavna namera ove analize: svetsko-istorijska zasnovanosti svrhovita razvojnost televizije. SADRŽAJNO-METODOLOŠKE PRETPOSTAVKE Delatna razmišljanja o televiziji počinju neposredno posle velike ekonomske krize 1929- 1933. godine. lako su i pre krize postojale određene ideje o mogućnosti da se televizijski medij ostvari, kao i stanovite tehnološke i socijalno-ekonomske pretpostavke za to (masovno i jevtino proizvođenje, institucionalizovan sistem emitovanja, programski modeli filma i radija, mogućnosti profita) nije se pristupalo konkretnim eksperimentima. Nije se eksperimetisalo jer se, jednostavno, nije osetila potreba za nečim takvim kao što je televizija. Svest o potrebi sazreva tek kroz krizu i neposredno posle nje. Najsnažniju potrebu za teievizijom ima svakako onaj ko je jedini i može realizovati: finansijski kapital. Ako, dakle, imamo na umu da su sve pretpostavke za ostvarivanje televizije već postojale, onda je sasvim razumljivo zašto je ideja televizije ozbiljena u ekstremno kratkom vremenskom intervalu. Masovno širenje televizije privremeno je sprečio II svetski rat koji je neposredno uzrokovan nadolazećim fašizmom, koji se takođe razvio upomenutoj recesiji. Rat je samo učinio da se težište razvoja televizije premesti iz Evrope u Ameriku. Neposredno posle završetka rata u Americi je sve bilo spremno za početak delovanja televizije. Samo kratko vreme teievizija je bila ~na ledu” zbog problema oko preraspodele frekvencija. Od trenutka kada se pojavila i uključila u „igru”, televiziji je bilo potrebno manje od jedne decenije da „uzme pod svoje” jedno takvo ogromno tržište kakvo je američko. Širenje televizije pokazuje sve osobine nagle i brze ekspanzije. Več 1961. godine u SAD ima više TV prijemnika (56.900.000) nego domaćinstava (53.291.000). Donji grafikon pregledno pokazuje kako se televizija širila u SAD od izvornog pojavljivanja do 1960. godine. 2

« Donald Hansen and Herschel Parsons, Mass Communication: A Research Bihliography, The Glendessary Press, 1968.

2 Prema: Melvin L. DeFleur, Mass Communication and Social Change, Constable London, 1974.

70