RTV Teorija i praksa

razmjenu poruka najveća revolucija u tom području zbila se Gutembergovim otkričem tiskarstva, da bi danas tu prometejsku ulogu preuzeli elektronski mediji (radio, televizija, kompjuter). Međutim, usavršavanje i proširenje medijskih repertoara neče se zaustaviti ni na ovome nego če se daljim razvijanjem čovjeka i njegovih stvaralačkih moći razvijati i medij, jer, kao što smo več istakli, između čovjekova opčeg razvoja i razvoja medija postoji dijalektička interakcija. Progres u razvoju medija se može pratiti i prema povečanju kapaciteta za uskladištavanje i prijenos informacija svakog medija. S obzirom na tu činjenicu gesta ima najmanji informacijski kapacitet, govor daleko veći, a suvremeni elektronski mediji još veći. Prema tome može se reči da razvoj medija ide u pravcu obogaćivanja procesa komuniciranja kao i u pravcu mogućnosti otkrivanja i prijenosa još bogatijih informacija od onih kojima čovječanstvo sada raspolaže. Tu se tezu može ilustrirati pomoču elektronskog mikroskopa. Običnim okom čovjek uopče ne zamječuje postojanje mikroorganizama, optičkim mikroskopom koji povečava za nekoliko tisuča puta čovjeku se otkriva jedan posve novi svijet mikroorganizama, dok se elektronskim mikroskopom može doprijeti čak i do granice života (virusi). Isti je slučaj i s elektronskim medijima: pomoću prirodnog govora čovjekova informacija prostorno može dosegnuti najviše 200 metara, pomoću raznih usmjeravajučih lijevaka što se upotrebljavaju u pomorstvu, vatrogastvu i policiji taj se doseg udvostručuje, međutim, tek pojavom radija Ijudski govor je pobijedio prostor i vrijeme i postao opčeplanetaran, tj. sada je tek u stanju da simultano prenosi informacije cijelom Ijudskom rodu. U tom smislu M. Makluan ima pravo kad medije definira kao čovjekove produžetke, jer pomoču medija čovjek se multiplicira u prostoru i vremenu: postaje jači, veči, moćniji, umniji, komunikabilniji i svestraniji. Pojam medija zato se ne smije tretirati izolirano od Ijudskih poruka, tj. kao obično tehničko pitanje koje se svodi samo na pitanje povečavanja dosega klasičnih i tradicionalnih psihičkih kanala. }er, kako je i Marks istakao, između medija i čovjeka postoji jedinstvo; medij je samo razvijeni društveni čovjek za razliku od prirodnog čovjeka sa skučenim komunikacijskim kanalima. Polazeči od svega rečenog mi smatramo da je pojam medija jedan od bitnih komunikacijskih pojmova i da ga se nikako ne smije tretirati mehanički, kao obično sredstvo koje nosi i prenosi Ijudske poruke, nego dijalektički, tj. u jedinstvu s čovjekom i njegovim razvitkom. Isto tako se ne možemo složiti

25