RTV Teorija i praksa

Jezik kao takav, dakle, nije u stanju da denotira složena emocionalno-psihološka stanja, a ono što može to je da »samo imenuje neka nejasno i grubo pojmljena stanja, a svaki put omali kad pokuša da saopšti svagda pokretne spletove, dvosmislenosti i zamršenosti unutrašnjeg iskustva, međudejstva osečanja, misli i utisaka«. 8 Jezik, uzet u svojoj funkciji semantičko-ekspresivnog sredstva označavanja, može, naime, više da nagovesti ali ne i da adekvatno simbolički iscrpi emocionalno-afektivne procese i saznanja, koja su predmet saopštavanja estetičkim porukama. Otuda, »kad kažemo da razumemo ono što neko drugi oseča povodom neke stvari, mi hočemo da kažemo da, uopšte uzev, razumemo zašto taj čovek treba da je tužan ili veseo, uzbuđen ili ravnodušan - to jest, da možemo da uvidimo odgovarajuči uzrok njegovog stava. Mi time nikako ne kažemo da imamo u vidu aktualni tok i ravnotežu njegovih osečanja, u onu njihovu .prirodu' koja se ,može... uzeti za indeks moči datog uma da shvati objekt.. iskustva'. Za artikulisanje jednog takvog poimanja jezik je sasvim neprikladan«. 9 I obratno: »Postoji... jedna vrsta simbolike koja je naročito pogodna za eksplikovanje ,neizrecivih‘ stvari, iako joj nedostaje glavna osobina jezika denotacija. - Najrazvijeniji tip takve čisto konotacijske semantike jeste muzika«. 10 Bitnije su međutim, sve druge formacije simboličkih semantika, jer one, iako manje pogodne za izražavanje »neizrecivih« ideja nego što je to simbolički arsenal muzičke umetnosti, ipak neposrednije osvetljavaju dejstvo estetičkih poruka na tok komunikacije u kojoj pojedinci i kolektiviteti razmenjuju ideje i iskustva. Tu bi trebalo übrojiti, pre svega, semantičko-ekspresivne tehnike ili izraze i simbolike koji su, po definiciji, naročito pogodna sredstva za eksplikaciju »neizrecivih«, u logičkom smislu reči, ideja ili svesti, kao što su figurativno-likovni simbolički sistemi, odnosno filmski ili televizijski ikonički simboli itd. Reč je, zapravo, o svim onim ekspresivnim tehnikama kojima se saopštavaju likovno-ikonički ovaploćene ideje - slikarske, skulptorske, odnosno filmske ili televizijske ideje ili iskustveni kompleksi, i to u simboličkim formama koje sve pomenute žanrove umetničkog stvaraiaštva čine medijima estetičkih poruka. Pominjanim semantičko-ekspresivnim tehnikama pripadaju, dakle, svi oni

s Suzana Langer, op. ciL, str. 165.

9 Ibidem.

10 Ibidem, str. 166.

158