RTV Teorija i praksa

IZMEĐU 15. i 24. APRILA U našem dnevniku, dani između 15. i 24. aprila protiču uglavnom u znaku zemljotresa i pračenja vesti o njemu. Sam taj dan. prespavavši zloslutno i avetinjsko zveckanje lustera. kako se nesreča oglasila u našem stanu - proveli smo na izletu, van grada. Prvi nas je o zemljotresu obavestio taksista koji nas je vozio na autobusku stanicu. Lep dan danas - kaže. Ali eto, ne mogu dva dobra zajedno... Jeste li čuli? Ima i mrtvih. - Gde, pitamo. - Ваг, Ulcinj, Budva. Celo Južno primorje. Kasnije, u autobusu, slušamo dramatične vesti programa 202. „...Ponavljamo apel stanovništvu. Roditelji čija su deca na letovanju na Crnogorskom primorju ne treba da kreču kolima u tom pravcu. Putevi su oštečeni, a sada još i zakrčeni. Upozoravamo stanovništvo da nema razloga za uzbuđenje...” „...Veze još nisu uspostavljene... Najteže su stradali Ulcinj, Ваг. Kotor... Barska luka je u plamenu... Uhvačen je apel predsednika barske opštine da se upute vatrogasna k01a...” „...Ne možemo uspostaviti vezu...Upučene su bolničke ekipe iz Kosova i Titograda, ekipe za identifikaciju poginulih, za transfuziju...” Odmah nam u svesti iskrsava slika zakrčenih puteva, viđena u ratnim filmovima. Kakvim li se sve lukavstvima služe roditelji da bi, uprkos patrolama i zabrani, stigli do svoje dece na Južnom primorju? Na tom izletu zemljotres u početku i ne pominjemo. Sedimo na livadi, na Trešnji. S vremena na vreme odlazimo do susedovog tranzistora. S nama je i prijatelj koji je godinama radio u inostranstvu. Lima je, kaže, bila u svom veku bar deset puta sravnjivana sa zemljom. Poslednji, najstrašniji zemljotres u Peruu, desio se za njihovog boravka tamo. Bili su sto kilometara odatle, pa nisu ni osetili. A nas je u Beogradu, danas, baš dobro prodrmalo. Pominjemo zemljotres u Skoplju. Ovaj današnji - sudeči bar po prvim vestima - kao da nije bio toliko razoran.

138