RTV Teorija i praksa

bila ekonomski slaba, opterečena svojim krupnim obavezama razvoja. Procesi „demontiranja” državne vlasti, koji su kroz decentralizaciju bili upravo započeli, isto tako nisu ni principijeino, ni po ekonomskim mogučnostima 2l dozvoljavali neku veću ulogu Federacije, pod čijim se okriljem televizija pokreče. Tako se naša televizija od samog početka razvijala u specifičnim uslovima, protivrečnim situacijama, nalazeći s više ili manje uspeha svoje mesto u novom društvenom sistemu koji je i sam tražio svoje puteve. Problemi koji su se začeli u vreme prelaska televizije iz „nadležnosti” Federacije u „nadležnost” republika i pokrajina 2 2, produžili su se i docnije, u doba kada televizija staje na sopstvene ekonomske osnove, a naročito se zaoštravaju poslednjih godina, u otežanim uslovima privređivanja. Današnji zavidni stepen na kojem se televizija nalazi dostignut je veoma krivudavim putevima uspona i zastoja, u stalnom traganju za stabilnijim društveno-ekonomskim osnovama daljeg razvoja. Teškoče takvog neravnomernog razvoja osečaju se i danas, iako se mora konstatovati da one nisu bile jednako intenzivne u celom toku razvoja. Televizija je prolazila i kroz godine ekonomskog prosperiteta, ali, gledano u celini, njena reproduktivna moč nije se zasnivala na stabilnim osnovama. Da bi obezbedila svoj razvoj televizija je suviše često morala da se oslanja na vanredna rešenja 2 3, ne retko van planskih predviđanja.

20 „Razloge jedinstvene stanice radija i televizije treba tražiti i u potrebi jedinstvenog finansijskog računa i fmansiranja. Radio (bar u Srbiji) finansijski je aktivan i njegovi prihodi, pre svega od pretplate, sve su veći, tako da će pokrivati jedan deo troškova teievizije, a opšte }e poznata činjenica da su ovi vrio veliki...” (elaborat „Prediog ргоgrama i organizacione šeme za TV Beograd”, Radio-Beograd 1956). Dakie, i u ovom retkom periodu povoijne materijalne situacije radija moglo se računati па pokrivanje samo dela tekućih troškova televizije, dok je izvore sredstava za izgradnju i preosta!og dela tekućih troškova trebalo da obezbede sa strane. Medutim, ta pomoč sa strane izostaje i stanice dolaze u veoma težak materijaini položaj. „Izgradnja televizije je u celini prebačena na radio-teievizijske stanice. Čak i prva etapa izgradnje televizije koja je najpre biia data kao dotacija Federacije, kasnije je pretvorena u kredit. Pošto prihodi od TV pretpiate ni izdaleka nisu dovoljni za pokrivanje troškova TV programa, to celokupna otplata izgradnje i ostatak programskih troškova padaju na teret prihoda rađija.” („Dokumentacija za povećanje radio-pretpiate”, (RT br. 4726 od 12.11.1963).

21 Udeo Federacije u finansiranju investicija sveden je sa 78% u 1952. eodini na 30% u 1957.

32 Uticaj prenošenja nadiežnosti osetio se pre svega pri realizaciji prvog petogodišnjeg plana. Pošto je Federacija odobrila sredstva za izgradnju tzv. prve etape (1957) dolazi do zastoja. Tek 1961 (dakle u završnoj godini plana) odobravaju se sredstva za drugu etapu u vidu kredita i uz obavezu učešča republika. a dotacija iz 1957 se pretvara u kredit koji stanice moraju da otplačuju.

69