RTV Teorija i praksa

dozvoliti da se učesnik (pozvani učesnik u emisiji) predstavlja sam, i to nevešto. Čini mi se da je teško razumeti zašto voditelj odlaže da saopšti neke podatke o svom sagovorniku ako će to inače u narednim iskazima učiniti, up. voditelj: Vi ste Stolivljanin? sagovornik:/ Jesam// voditelj: I Vi ste tu negde oko sedamdeset godina stari// sagovornik: Jesam, očekivalo bi se da će nakon ovog voditelj zamoliti svog sagovornika da priča o prošlosti Stoliva, jer očekuje da ovaj pošto je tu negde oko sedamdeset godina star to zna, ali voditelj se, valjda, priseća da nije predstavio svog sagovornika i umesto očekivanog javlja se sledeći iskaz; voditelj: Vujović, Jozo Vujovič, intonaciona obeležja i red reči podsećaju na situaciju kad se prisećamo imena svoga sagovornika koga smo ranije dobro znali - u ovom slučaju sve je to nepotrebno.

Lingvostilistička obeležja Prateći ovu emisiju gledalac može uočiti da je rečenična intonacija, posebno u monološki postavljenim delovima teksta, neprirodna, pojava prekidanja rečenične intonacije pokušava da prati isticanje pojedinih rečeničnih delova. Određujuči obeležja komunikacionog modela istakla sam da tekst koji pripada voditelju, a delimično i njegovim sagovornicima nema obeležja pisanog teksta, što je dobro. Nije dobro, međutim, što veza među iskazima često suviše slabi, Sto se javljaju primeri neprimerenosti jezičkom modelu i slično. Uvodni iskazi voditelja, kazivanje sa tornja crkve u Gornjem Stolivu, o žedi za slobodom, žedi za dalekim putovanjima stilistički se znatno razlikuju od narednih, te je tako ovaj pokušaj poetskog kazivanja, budući izdvojen, više poetski frazeološki izraz, nego znak poetske kreativnosti. U narednom delu teksta voditelj saopštava da su došli da traže istoriju odnosno podatke o Ijudima. Zatim sledi još jedan pokušaj poetskog kazivanja, up. Pa kako u današnje vreme i istorija počinje da se povlači evo u ovakva brda, što je uslovljeno angažovanošću autora koji je na strani istorije koja se povlači pred najezdom automobila, turista, pred najezdom jednog savremenog života, može se samo napomenuti da je sintagma najezda automobila(turista) tematski poznata i da zbog toga ni u ovom tekstu ne vezuje za sebe znatniju količinu obeležja poetskog govora, upotreba lekseme jedan u funkciji determinatora sintagme savremeni život je suvišna.

103