RTV Teorija i praksa

Semantička ispražnjenost a samim tim i nefunkcionalnost pojedinih modalnih izraza ponavlja se mrlo često, up. jc> istini za volju, modalni izraz koji bi trebalo da se javi u primerima u kojima se jedan stav suprotstavlja drugome, valja reći, naglašavanje modalnosti da je ovaj kra], u stvari, baš sam Perast, isticanje je prenaglašeno, bio možda najugroženije mesto značenje modalnog izraza možda suprotno je značenju rečenice; sve ovo je moglo da se kaže brže i jednostavnije. Up. i primer: Da li Vam se desilo da mnogo puta siđete, recimo, dole, glagol silaziti slaže se samo sa prilogom dole, te je pojava modalnog izraza recimo potpuno suvišna, podsetimo se da nijedan subjekat nema mogučnosti da bira da li če silaziti dole ili gore. Poznato je da se u usmenom govoru često javljaju digresije, posebno u govoru onih Ijudi koji ne planiraju ili ne umeju da planiraju iskaz, na lingvističkoj razini kao posledica toga javlja se nekongruentnost, prekidanje, pojava reči kojima če govornik ispuniti prazninu sve dok ne nađe reč koju traži. Potpuno je opravdano da se u televizijskoj emisiji ovog tipa izbegava glasno kazivanje napisanog teksta, i da se iskazi primere modelu usmenog kazivanja, što ipak ne znači da se ne bi moglo očekivati, ako ništa drugo ali ipak to da je voditelj dovoijno koncentrisan, up. voditelj: Kako se u ono vreme vaše mladosti, kad ste Vi bili mladi, ovo treba izbaciti, zajedničko leksičko značenje i suviše je vidljivo, kako su, recimo, momci i devojke se gledali, u dobro organizovanom iskazu morfema se došla bi iza glagolske enklitike, kako su mogli da se sastanu, kako su da, mogli, primečuje se da voditelj gubi kontrolu nad iskazom, tuje sv. Ilija slava, je V tako? naredm dokaz da je voditelj trebalo da se spremi, sagovornik: Jes’jestJ/ voditelj: e pa kad se, kad tu bude slava isuviše je jasno da je iskaz trebalo planirati i da se prvi deo iskaza nije smeo javib, pa kako je to izgledalo, da nije ostvareno jedno modalno pa rečenični delovi bili bi bolje povezani. Napomene koje se mogu staviti povodom iskaza pozvanih učesnika u emisiji ne odnose se, pre svega, na to što om svojim govorom reprezentuju i jedan nestandardni jezički model (u govoru dvojice direktora muzeja obeležja crnogorske govorne zone ispoljavaju se na fonološkom nivou, up. naročito prozodijska obeležja, dok se obeležja drugih jezičkih nivoa uglavnom slažu sa standardnim srpskohrvatskim jezikom ijekavskog izgovornog tipa, u govoru meštana Gornjeg Stohva javljaju se i neke karakteristične sintaksičke i leksičke osobme

104