RTV Teorija i praksa

136

načinu prezentacije i nivou, zatim pojava nove logike kojoj pripadaju novi načini edukacije i mnoge druge pojave koje rađaju posebne dileme. Na sva ta otvorena pitanja koja se slivaju u dva osnovna; šta je prava orijentacija i pravi uspeh? i: šta raditi übuduče? takmičenje ove vrste mora da daje uvek nove i aktuelne praktičke i teorijske odgovore. To su, zapravo, i pravi razlozi zbog kojih smatramo da je neophodno, u skladu sa razvojnim promenama programa korenito promerdti sistem takmičenja, pre svega muzičMh emisija. U kreaciji muzičMh programa zapaža se nova pojava koja nije ni sporadična, ni pomodna, več je u samom težištu promena složenosti prezentacije muzičMh sadržaja. Muzički radiofonski esej, čiji se proboj u praksi uređivanja programa nazire još pre nekoliko godina, sada postaje obeležje svakog ambicioznijeg pristupa, jer su u međuvremenu praksom otvoreni prostori primene prezentacije tog nivoa i složenosti u svim oblastirm muzičkog stvaralaštva i reprodukcije. Pojava, međutim, na taj način nije dobila samo u širokoj obuhvatnosti muzičke materije, več, što je mnogo značajnije, u raznovrsnosti osvojenih i usvojenih formi i konkretnih načina radiofonskog izražavanja. lako je prisustvo radiofonskog muzičkog eseja karakterisalo veči deo ukupno ponuđene realizacije muzičMh sadržaja, znači emisije koje su bile zastupljene u takmičarskom kao i u retrospektivnom delu, zastupljenost muzičkog radio-eseja posmatračemo na nešto užem prostoru, kroz upoređivanje selektiranih emisija. Sve emisije koje su bile u užem izboru, a oko njihovog uvrščivanja se nisu razilazila mišljenja članova žirija i drugih učesnika u diskusijama, pripadale su različitim vrstama radio-eseja: emisija Radio-Beograda Interpretacije suptilna, stručno i publicističM produbljena hronološka anahza izvođenja Sonate u be-molu Frederika Sopena; Tribina muzičke omladine i Narodni zvuci Radio-Zagreba odlikovale su se majstorskom neposrednošću prezentacije u prvoj, i antologijsMm izborom i odgovarajučom prezentacijom u drugoj emisiji, što je očuvalo svežinu izvorne narodne umetnosti; Radio-esej Radio-Sarajeva. bila je uverljiva slika tonskog stvaralaštva Ivane Stefanović (urednik Nada Nmč) dok je Skica za portret vokalno-instrumentalnog ansambla Jndeksi” na sarajevskoj rok-sceni’’ autora-urednika Nikše Dabovića realizovana sa izuzetnim prilogom o Sarajevu kao zvučnom miljeu muzičMh pojava o kojima se govon. Veliku nagradu „Ohrid 80” žiri je s pravom dodelio emisiji Radio-Ljubljane Misel in pesem-portret Hane Hegerove. Sve elemente radio-eseja o kojima smo govorili posedovala je i ova