RTV Teorija i praksa

„GOSPOĐICA” NA RADIO-TALASIMA

Jedlnu nagradu za radio-dramu na festivalu u Ohridu dobila je Gospođica, Ive Andriča, u adaptaciji i režiji Darka Tatiča. Najviše priznanje „Premios ondas” ovo radio-dramsko delo osvojilo je i u Barseloni. Kako je na simpozijumu Književno delo u drugim medijima (Andrič i drugi mediji), održanom decembra 1980. u Beogradu, veoma često pominjana ova radio-drama, objavljujemo nekfe fragmente izrečene tom prilikom, koji objašnjavaju i značajne nagrade koje su Gospođici pripale. RAŠKO JOVANOVTĆ: Očigledno je da specifičnosti Andrićevog proznog kazivanja mediju radija neobično odgovaraju, posebno kad se imaju u vidu savremene tehničke mogućnosti. U novije vreme na talasima Radio-Beograda imali smo prilike da čujemo dve zanimljive realizacije Andrićevih tekstova. Poslednja, Gospođica , u dramatizaciji i režiji Darka Tatića, dobila je nagradu na ovogodišnjim festivalima radija u Ohridu i Barseloni. Darko Tatić smelo se prihvatio teškog i delikatnog zadatka prenošenja proze Ive Andriča u radiofonski scenario. Utoliko više, jer slojevita Andričeva proza u Gospođici, ne toliko epski narativna i razuđena, koliko svedena na opis unutrašnje drame protagonistkinje, dakle, donekle predodređena za monodramsko kazivanje, opire se bilo kakvom preinačavanju. Nije slučajno što, koliko ja znam, postoje dve ili tri monodramske adaptacije Gospođice, kao za monodramu u pozorištu. Rasčlanjujući delo, kako sam objašnjava, na široki plan z\mka oko intimnog plana glavne junakinje, Tatić je ostvario uzročnu povezanost njene egzistencije i načina života sa najkarakterističnijim zbivanjima u Sarajevu i Beogradu, prvih decenija ovog stoleća, koja slušaocu dočarava skoro dokumentarno. Tako se taj široki, spoljni plan razvio u impozantnu zvučnu sliku na čijoj se osnovi projicirala intimna drama Rajke Radakovićeve.

138