RTV Teorija i praksa

Dramaturgija komhinovanja unutrašnjih monologa u vidu neposrednog kazivanja, naporedo sa dijaloškim i razgovornim scenama i pripovedačkim intervencijama, pokazala se u ovom slučaju prihvatljivom i pogodnom za radiofonsku prezentaciju, tako da se može reći kako je sadržajna suština dela u punoj meri dopirala do slušalaca. Razgovor sa Gojom, druga je emisija Radio-Beograda koja zaslužuje pažnju zbog originalnosti radiofonske realizacije, zasnovane na veštom korišćenju pogodnosti teksta. Adaptator i reditelj Miroslav Belović uspeo je da zvučnim sredstvima oživi vizuelni svet i da kazivanja umetnosti prožme pažljivo odabranim i suptilno ostvarenim tonskim slikama. Ta emisija upravo je primer mogućnosti oživljavanja proze na radiju i isto tako, rekao bih, pretakanja vizuelnih elemenata u tonske, odnosno govorne. Pravila realizovanja za radiofonsku prezentaciju poezije, kao i za prozu, uostalom, nema i ne može biti. Presudna je mašta radio-realizatora koji mogu ostvarivati čak i izvesnu nadgradnju dela, dokumentarnim i zvučnim sredstvima, ali ne izneveravajući osnovnu ideju izvođenog dela. Na osnovu dosadašnjih iskustava može se tvrditi kako je književnost na radiju, bez obzira o kojoj se vrsti ili rodu radi, prezentovana tako da se najčešće može govoriti o savesnom čuvanju autentičnosti umetničkih dela, pa čak i više od toga 0 afirmaciji književnosti putem tog masovnog medija. Mislim da i tu predstoji velika evolucija, otprilike onakva kakva je bila između crno-belih i kolor televizora, jer će se, najzađ, većina slušalaca uveriti da je jedno slušati preko tranzistora ili jednog zvučnika, a drugo - slušati preko dva zvučnika i to određenom jačinom tona. Prof.dr TVRTKO KULENOVIĆ, Sarajevo: Mene je ohrabrilo ovo što su se javili za reč teoretičari, pa bih 1 J a nešto hteo da kažem o radio-drami Gospodica. Smatram da je to najbolje što sam ikada čuo i primio, jednostavno rečeno urađeno po Andriću. Pokušaću, na jednom vrlo širokom teorijskom planu, da objasnim zašto je to tako. Naime, Andrić je pre svega pisac kulture. Kad to kažem imam na umu isto što je rekao Sveta Lukič: on nije u diskurzivnom smislu reči pisac kulture, njegov diskurzivni iskaz nije nešto naročito, što znači da su to stvari uglavnom poznate, lepo

139