RTV Teorija i praksa

79

kojima će se naučnici i istraživači baviti sve do danas, i danas, sa manje ili više uspeha. Položaj televizije u životu dece i njihovom razvoju danas daleko je od položaja koji joj je pedesetih godina dala E. Harlok. Na televiziju se više ne gleda samo kao na sredstvo dečje igre i zabave. Kritikujući 1974. godine radove Bazila Bernstajna s , Harold Rosen 6 mu je, između ostalog, zamerio što govoreći o socijalizaciji? kao činioce socijalizacije navodi porodicu, školu, grupu vršnjaka i posao, a ne navodi sredstva masovne komunikacije. Činjenica je da se ova sredstva, a među njima naročito televizija, smatraju danas, i u svetu a i kod nas, važnim i uticajnim faktorima razvoja i ponašanja dece. U drugom, dopunjenom izdanju udžbenika Socijalna psiholozija 6 , na primer, u poglavlju „Socijalizacija ličnosti” kao vršioci ili posrednici eksplicitno su navedena i sredstva masovnog saobračanja, a o televiziji je posebno rečeno: ~Od svih sredstava masovnog saobraćanja najviše pažnje privlači televizija. Njoj se pripisuju mnoga korisna, ali i mnoga štetna dejstva na mlade gledaoce” (Socijalna psihologija, Nikola Rot i grupa autora, str. 115). Kao specifična kombinacija vizuelnih i auditivnih stimulusa, kombinacija karakteristika koje privlače dete i na filmu i na radiju, televizija je za decu zaista postala magična kutija. Veliko interesovanje dece za televiziju i nova saznanja o mogučnostima televizijskog medija u odnosu na dečji auditorij, izvor su i razlog ogromnog broja istraživanja, pre svega u SAD, gde se javila prava dečja televiziomanija. Ispitani su i ispituju se teorijski i eksperimentalno - mnogi aspekti odnosa televizija i deca, među kojima su najbitniji: kako deca shvataju televiziju šta televizija za njih predstavlja; kakvi su efekti televizijskog uticaja na decu - pozitivni ili negativni; kakvi treba da budu televizijski programi namenjeni deci. Jedan broj autora (V.Šram 1961, Rili i Rili 1951, E.Mekobi, 1954) smatra da je televizija

Bazi) Bemstajn, engleski sociolog, jedan je od najznačajnijih predstavnika sociolmgy is tik e danas. Profesor je sociologije i obrazovanja i direktor Odeljenja za socioloska istraživanja Instituta za obrazovanje na Londonskom univerzitetu. 6 Harold Rossen, 1974, „Language, and Class - A Critical Look at the Theories of Basil Bernstein”, Falline Wall Press.

„Socijahzaciia je proces pomoću kojeg dete postaje odrasla ličnost to jest, stiče određent fond mformacija, stavove, vrednosti, mnenja, navike, drugtveno i lično ponašanje, Misli se da su dommantne sile u ovom procesu; porodica, grupa vrlnjaka žkoll7lt m «'« (l f' Bra T'° n Une ' Posledice televizije i porodica kuo njihov posrednik, str. 55-56 u knjizi Reja Brauna Televizija i deca, 1976 „...socijalizacija ličnosti je opšti i nužni proces svojstven čovekovom razvitku Liudsko potomstvo se nuzno i prirodno razvija u Ijudskom društvu, te izvan toga društva ne moze doći do razvoja ličnosti. Proces formiranja ličnosti kod svih pojedinaca poČ1 a na istim biološkim, psihološkim i socijalnim uslovima učenja, iako individualne dispozicijeza učenje msu iste, a i sadrzinske razlike u onome štose uči kaoi razlike u načimma učenja mpgu biti veoma velike". (Nenad Havelka, poglavlje „Socijalizacija hčnosti”, strana 86 u knjizi Socijalna psihologija, grupa autora, BGD 1972, drugo dopunjeno izdanje.