RTV Teorija i praksa

za decu DeKstvo u svet mašte; ovome se dodaje da „samo za određenu decu, pod određenim okolnostima, masovni medi;i služe prevashodno jednoj funkciji - bekstvu iz stvarnosti (Bejli), a to može biti i pozitivno: „ali i tada je dobro da se prisetimo - bekstvo u svet rnašte može da bude kreativna aktivnost” 9 Drugi, pak, autori naglašavaju da je televizija za decu sredstvo da se obaveste o svetu odraslih (H.Himelvajt), sredstvo koje „dovodi miadc Ijtide u ,koniakti sa svetom ,odraslih ! , realnim ,objektivnim ! svetoin” (D.Mek Kvejl, 1976), ali je televiziia za njlh istovremeno i element promene, uzbuđenja, zabave i privlačnoosd (H.Himelvajt, D.Mek Kvejl, Ž.Kaznev), kao i instruktor za ponašanje, oblačenje, izgled itd. (V.Šram). Dovodeći decu u kontakt i sa realnim i sa imaginarnim svetom, i sa prošlošću i sa sadašnjošću i budučnošću, sa raznim kulturama, sa mnogim naučnim i tehničkim dostignućima, prevazilazeči, dakle, društvene, geografske i vremenske prepreke koje se javljaju kod svih ostalih pokretača socijalizacije, televizija je i instrument obrazovanja dece u najširem smislu. To potvrđuju mnoga istraživanja i mnogi autori (D.Mek Kvejl, R.Braun, J.Komoroska, H.Himelvajt, R. Bojanovič, itd.). Gotovo svi autori konstatuju da deca shvataju televiziju raziičito od odraslih, zavisno ođ uzrasta; deca do sedme godine, na primer, sraatraju sve ono što viđe na televiziji „stvarnim', jer im nedostaje sposobnost da razluče fantaziju od stvarnosti, Dečja opredeljenja, odnosno interesovanja, za poiedine televizijske programe, utvrđeno je, menjaju se sa uzrastom, Za pravilno razumevanje i shvatanje televizijskih sadržaja. pa i onih namenjenih deci ako su ona mlađa, oitna je uloga roditelja lo kao tumača i „prevodioca”. „Tvrdimo (■••) porodica deluje kao filter detetovog iskustva o televiziji”. 1 ’ U vezi sa negativnim uticajem televizije na decu - pored raza konstatacija o smanjenju interesovanja za đruge aktivnosti

•Dr Nikola Rot. Miroslav Aittik. Nenad Havelka. dr Dra S o lezemik, Ljubomir Stoiić dr Ivan Štainberger, Ivan Bihali - Lovrin, dr Bogomir Peržič, drßudiSupek, dr Mladen Zvonarević, 1972, Socijalna psihoiogtja, drugo dopunjeno i2dan|e, poglavlje „Socijalizacija liCnosti" čiji je autor Nenad Havelka. a Rej Braun, „Kako deca koriste televiziju”, u knjizi Televizija i deca, 1976, str. 83. io Možda je za malu decu motivacija za gledanje televlzije, ako ie gledaju zajedno sa roditeljima. baš mogućnost da duže budu u bliskom kontaktu sa |edmm ili oba roditelja.

n j.R.Braun, O.Line, „Posledice televizije i porođica kao njihov posrednik”, u knjizi Televizija i deca, 1976, str. 40.

80