RTV Teorija i praksa

94

Mediterana - njihova istorija, običaji, kultura, i vredni pioniri dalekog Pjongjanga...,ali taj svet je, valjda, bar još i porodica, proizvodnja, nauka, tehnika, istorija - naša, naših, jugoslovenskih naroda i narodnosti, i sva aktuelna društvena zbivanja na jugoslovenskom prostoru; taj prostor je u odnosu na strani prostor, zapostavljen. U koncepciji emisije Različak je, međutim i zapisano: „Ima karakter dokumentarne emisije o deci Jugoslavije, Vojvodine i sveta. Emisije Različak su raznorodne, prezentiraju sve što može da bude zanimljivo za decu Jugoslavije, Vojvodine i sveta”; u ovim emisijama se „prikazuje znanje i delatnost dece, njihove igre, način zabave, kako najmlađih tako i školske dece.” Analizirane emisije dovode decu u kontakt sa realnim svetom. One pružaju deci mogučnost da se upoznaju sa mnogim probiemima uže i šire društvene sredine; te emisije mogu da ih podstaknu na razne vrste stvaralaštva, na upoznavanje i proučavanje istorije, na čitanje nekih knjiga, da probude kod dece želju za putovanjima i upoznavanjem zemalja, naroda, kultura i društava; da ih podstaknu na razmišljanje o mnogim pitanjima savremenog života u našoj zemlji i u svetu. Veoma su dobro odabrane i istaknute neke univerzalne teme i ideje. Te emisije mogu doprineti razvijanju kulturnih navika i kulturnog ponašanja dece pa, u izvesnoj meri, i razvoju njihovih komunikativno-jezičkih sposobnosti. Jezik i govor u ovim emisijama uglavnom je razumljiv i jasan. Ne bi se moglo staviti ni mnogo primedaba na njegovu pravilnost, naročito kod profesionalnih učesnika. Nedovoljno je, međutim, u nekim od emisija razvijena kultura komuniciranja, vođenja dijaloga, neposrednog i jednostavnog izražavanja. Sasvim je neuputna često isforsirana jednostavnost, ležernost i familijarnost u obraćanju auditoriju, pogotovo ako je značenjski prazna. Objašnjenja tipa „Pravili smo ovu emisiju kao kad je nešto lepo, kao kad se voli” su, recimo, poetska, ah su - naročito za decu - prazna sa stanovišta informativnosti. Neusklađenost verbalne poruke (govora) i vizuelne poruke (slike) mogu, takođe, da izazovu nerazumevanje i konfuziju. Na primer: voditelj govori o pomorcu Petru Želaliču i njegovim drugovima koji su bili zatvoreni na brodu, a na ekranu se prikazuju ulice današnje Boke i turisti na njima [Priča o pomorcima ); voditelj govori o majstorima - graditeljima. a slika prikazuje gardistu i njegovu uniformu {Različak). Znatno veća pažnja morala bi se posvetiti nekim tehničkim, zanatskim pitanjima, realizovanja emisija, jer - mada se nekad radi i o sitnicama to znatno doprinosl celokupnom izgledu,