RTV Teorija i praksa

toku i prihvatljivosti emisija, odnosno pravilnom razumevanju poruka. Naslovi koji se daju emisijama, takođe, ponekad ne odgovaraju sadržaju koji je realizovan u emisiji. Na primer, u eraisiji U poseti bolnici na Principovcu, uopšte se ne vidi bolnica - medicinski postupak, život dece u bolnici i njihovi napori da ozdrave, nego se pred bolnicom prikazuje priredba u kojoj učestvuju poznati glumci, muzičari, pesnici, pevači, a lekar vrlo stručnom terminologijom objašnjava voditelju ko se i kako u bolnici leči; i u emisiji Putujuči glumci ne govori se, u stvari, o putujućim glumcima - u značenju koje spiker objašnjava na početku emisije - nego o poseti glumaca iz Subotice Rumuniji, a najviše o rumunskom instrumentu naju, pa je i završna poruka u emisiji o naju; ~ali neizostavno, ako dođete u Rumuniju, bezuslovno kupite naj, možda čete naučiti da svirate”. Primetno je da nisu korišćene razne mogućnosti animacije, crtanog filma, davanja shema... Na primer, tokom veoma dobre emisije Ivicom Mediterana u kojoj ima velik broj geografskih pojmova, i u kojoj reporter iz Maroka hoće da ode „časkom u Egipat”, ne prikazuje se tokom cele emisije nikakva geografska karta, niti se na neki drugi vizuelan način ti predeli, te mnoge zemlje i gradovi smešteni ivicom Mediterana, geografski određuju; tako se propušta izvanredna mogućnost koju televizijski medij ima da deca geografski odrede i zapamte gde se te zemlje i ti narodi nalaze, S obzirom na uzrast dece kojima su emisije namenjene, može se reći da se nekada precenjuju saznajni kapaciteti i mogučnosti dece da prihvate obilje veoma raznovrsnih novih informacija u toku jednog priloga ili emisije. Ni način prezentacije tih emisija ne vodi uvek dovoljno računa o kognitivnim i psihičkim mogućnostima određenih uzrasta dece. To je, inače, i veoma teško postići, ako je jedna emisija namenjena deci „osnovnoškolskog uzrasta”, jer su veoma velike razlike u psihofizičkoj razvijenosti dece od 7 i dece od 13 i 14 godina.

95