RTV Teorija i praksa

96

Mr Vera Vasić

KAKO SE OBRAĆAMO I KAKO GOVORIMO DECI

(lingvostilistička analiza četiri emisije iz serije „Različak”)

Verbalni znak je uvek deo vanjezičkog konteksta u kojem se ostvaruje i čijim se obeležjima prilagođava; kao vanjezički kontekst određuje se tema o kojoj se saopštava i sagovornik kome se saopštava, što u odnosu prema televizijskom mediju znači da su obeležja govora uslovljena tipom emisije i karakteristikama kognitivne, psihičke i jezičke razvijenosti uzrasne populacije kojoj je emisija namenjena. S obzirom da je govor jedno od sredstava, često dominantno, televizijskog izražavanja, autori emisije ne bi trebalo da previde obeležja vanjezičkog konteksta koji ga uslovljavaju. Analizom obeležja komunikacione sheme i pojedinih lingvostilističkih obeležja pokušalo se utvrditi u kojoj meri su zadovoljeni ovi kriteriji. Posmatran je govor voditelja emisije i delimično govor ostalih učesnika u emisiji, ostvaren u onim situacijama za koje se pretpostavljalo da zahtevaju prethodno dogovaranje autora emisije i pozvanog učesnika u njoj o tome šta će govoriti i kako će govoriti.

„IVICOM MEDITERANA” Obeležja komunikacione sheme Najveći broj iskaza u emisiji ostvaren je u monološki organizovanom tekstu verbalno-neverbalnog tipa. Informacija koja je data pomoću nejezičkog znaka većinom se ne prevodi jezičkim znakom, te je simultanost slike i govora samo posredna. Dijaloška komunikaciona shema je retka, usled nejednakosti jezičkih modela gledalaca emisije (govorni predstavnici srpskohrvatskog jezika) i sagovornika voditelja emisije; ova shema se često razbija monološkim tekstom voditelja ostvarenira u verbalnoj interakciji sa gledaocem, ili se, pak,