RTV Teorija i praksa

Svakako, štampa može da se tretira i kao preduzeće, znači kao privredna organizacija, ~ali tada to više nije stvar pisaca, već štampara i izdavača”. 4 Iz ovakvog poimanja slobode štampe izvučeno je upravo ono što je za sferu štampe i komuniciranja specifično: sloboda štampe znači po Marksu podređenost zakonitostima vlastite sfere, a ne drugim sferama čovekovog stvaralaštva. Međutim, ako je potrebno da se istražuje рге svega ono što je specifično u oblasti komuniciranja, to nikako ne znači da je takvo istraživanje moguče valjano završti nezavisno od istraživanja zakonitosti vladajučeg načina produkcije i proizvodnih, društvenih odnosa, onako kako pokušava da ozvaniči dobar deo „kritičke teorije”. U kritici „civilizacijskog pristupa” Marks dokazuje da je odnose između materijalne i duhovne proizvodnje moguče objasniti samo tako, da 1. shvatimo materijalnu proizvodnju ne kao proizvodnju uopšte, več kao određeni istorijski način proizvodnje, i 2. da ispitamo, kako su: a) društveni odnosi i b) odnos čoveka prema prirodi ugrađeni u određene oblike materijalne proizvodnje, a sa oboma (a i b) određen je način duhovne proizvodnje kao proizvodnje sui generis, kao posebne vrste čovekove delatnosti. 5 Specifičnost (masovnog) komuniciranja u odnosu prema onoj produkciji koja - kako kaže Marks - određuje položaj i uticaj svih ostalih i koja određuje položaj i uticaj svih drugih društvenih odnosa 6, ogleda se pre svega u specifičnom odnosu uspostavljenom između vladajučeg načina proizvodnje i njenih opštih zakona, te određenih posebnih načina proizvodnje, posebne vrste čovekovih delatnosti. Istraživanje mogučnosti i uslova za stvarno oslobađanje komunikacijske sfere mora da se zasniva na razjašnjavanju odnosa između opštih zakona proizvodnih odnosa i odnosa koji omogučuju (uslovljavaju) dominaciju jedne oblasti čovekove delatnosti nad drugom (npr. proizvodnju viška vrednosti za kapital), i njenim specifičnim potvrđivanjem u oblasti komunikacija. Stvarno razjašnjavanje specifičnosti komunikacione sfere ne može da se zadovolji samo određivanjem razlika između pojedinačnih momenata posebnih oblika čovekovih delatnosti, več mora da polazi iz jedinstvenosti

4 !sti tom, str. 92. 5 К.Магх, Theorien über den Mehnuert , MEW 26.1, str. 257. 6 КМагх, Grundrisse der Kritik der politischen Oekonomie, Dietz Verlag, Berlin 1953, str. 20.

113