RTV Teorija i praksa

dualistička shvatanja rada i komuniciranja, koja po teoretskoj konzistentnosti dosežu svoj vrhunac sa Habermasom. Začetak takve koncepcije nalazimo več u ranom Habermasovom delu Strukticruiandel der Offentlichkeit (1965) u kategoriji „rezonirajuće javnosti”. Odnos (razliku) između rada i komuniciranja Habermas je bliže odredio u svojim kasnijim delima i kao za društvo konstitutivni momenat postavio komuniciranje, a ne rad. „Pod pojmom ,rada‘ ili svesnog delanja (zweckrationalem Handeln) podrazumevam bilo instrumentalno delanje, bilo racionalni izbor, bilo kombinaciju i jednog i drugog. Instrumentalno delanje se ponaša prema tehničkim pravilima koja se temelje na empirijskom znanju. Ova uvek impliciraju uslovne prognoze događaja, fizičkih ili socijalnih, te uvek mogu da se pokažu ili kao valjane ili kao nerealne. Sa komunikativnim delanjem (komunikativen Handeln) podrazumevam na drugoj strani simbolično posredovanu interakciju. Ona se upravlja prema obligatorno važečim normama, koje definišu recipročna očekivanja ponašanja i moraju da budu shvačena i priznata bar od dva delujuča subjekta. Društvene norme su potvrđene sankcijama ... Međutim, ako je valjanost tehničkih pravila i strategija zavisna od empiriski dokazanih ili analitički pravilnih rečenica, važenje društvenih normi je zasnovano samo u intersubjektivnosti poruke o intencijama i obezbeđeno sa opštim priznavanjem obligacija.” lo Za Habermasa je „proizvodnja ili društveni rad instrumentalno delanje u uslovima svrsishodne kooperacije.” ll lako je proizvodnja formalno izjednačena sa društvenim radom i kao uslov instrumentalnog delanja postavljena svrsishodna kooperaracija, ipak su u stvari u Habermasovoj „instrumentalnoj delatnosti” obuhvaćeni samo Marksovi jednostavni momenti procesa rada („ svrsishodna delatnost ili rad sam, predmet, na koji deluje, i sredstva kojima deluje” l2 ) kao „večiti prirodni uslov za čovekov život i zato nezavisan od svih oblika toga života, a isto tako suprotan zajedno svim njegovim društvenim oblicima” u kojima radnik još nije razmatran u odnosu na druge radnike. l3 I ako ne prihvatimo doslovno Habermasove zahteve

10 ] Habermas, Technik und Wissenscha/t als ,Ideologie‘, Suhrkamp, Frankfurt 1968, str 62; j.Hamcrmas, „Theorie der Gesellschaft oder Sozialtechnologie?", str. 219-220. v: j.Habermas, Niklas Luhmann, Theorie der GeselLschajt oder Sozialtechnologie, Suhrkamp, Frankfurt 1971, str. 142-29011 j.Habermas, „Theorie der Gesellschaft...”, str. 277. 12 К.Магх, Kapital I, CZ, Ljubljana 1961, str. 202. 13 Isti tom, str. 208.

115