RTV Teorija i praksa

institucija - pravila komunikativnog ponašanja) Habermas uspeva da reducira problem oslobađanja komunikacione sfere na „sublimiranje pritiska institucionalnog okvira”, pri čemu je cilj „organizacija društva na isključivoj osnovi rasprave, nezavisne od vladanja.” 2B Tako bi trebalo da bude rešen problem čije razrešenje je po Habermasu uzalud tražio Marks u dijalektici snaga i proizvodnih odnosa i time „zatamanio ideju nauke o Ijudima identifikujući je sa prirodnim naukama.” 29 „Teorijom komunikacione kompetence” postavlja Habermas, nakon što je utvrdio razuđenost društvenih odnosa u komuniciranju, interpretativnu osnovu razuđenosti same komunikacione sfere. Kao rezultat analize govornih akcija (Sprechakten) on određuje dva osnovna oblika komuniciranja - komunikativno ponašanje (interakcija) i diskurza. U interakciji se na osnovu „naivno pretpostavljene valjanosti veza značenja” izmenjuju informacije (proverava se učinjeno). U diskurzu se ne izmenuju informacije, več se tematizuju problematizirajući zahtevi valjanosti mišljenja i normi. ~U diskurzima pokušavamo da dokazivanjem ponovo dođemo do problematizovanog saglasja, koje je postojalo u komunikativnom delanju;” 29 u tom smislu govori Habermas o „(diskurzivnom) sporazumevanju.” Uslov diskurza je prekid interakcije, sto implicira još čitav niz drugih uslova „čistog komunikativnog ponašanja”, sa kojima bi trebalo da budu iz diskurza (između ostalih - ili рге svih) isključeni ~svi motivi osim kooperativne spremnosti na sporazumevanje.” 3o Tako je dzgrađena* čista komunikacijska situacija, oslobođena svih materijalnih pretpostavki i interesa, sa kojom je stvarno određena još i praktična (ne)dostižnost postavljenog cilja. Več Luman (Luhmann) Habermasov postupak apstrakcije opravdano označava za „predimenzioniranje samo na jezik usmerene komunikacione teorije.” 3l Ili kao što kaže na drugom mestu „potpuno impresionistički”: ~Ne vidim, kako je moguće promeniti suštinu u Ijudskim životnim odnosima ili kako mogu Ijudi da se saobražavaju s tim da raspravljaju o istini dokazivanja valjanosti vladajučeg ili bilo kog drugog i pokušavaju da dođu do razumnog konsenzusa.” 32

28 J.Habermas, Saznanje i interes, str. 89. 28 Isto, str. 87, 97. 29 J.Habermas, „Vorbereitende Bemerkungen zu einer Theorie der kommunikativen Kompetenz", v: Habermas-Luhmann. Theorie der Gesellschaft oder Sozialtechnologie, str. 115. 30 Isto, str. 117. 31 N.Luhmann, ~Systemtheroretische Argumentationen" u istom delu Habermasa i Luhmanna, str. 338. 32 Isto, str. 293.

118