RTV Teorija i praksa

Tesna povezanost, ako ostajemo pri Habermasovoj terminologiji - instrmnentalnog i komunikativnog delanja, postaje u sferi komuniciranja posebno očigledna uvođenjem tehnologije u proizvodnju i širenjem informacija. Pošto Habermas analizira javnost kao neinstrumentalnu aktivnost („postizanje saglasnosti”, „racionalna kritika”), iz analize je naravno isključeno komuniciranje kao (ne)materijalna proizvodnja. U istraživanju (raspada) javnosti u razvijenom kapitalističkom društvu pažnja je na taj način ograničena na posledice („aklamacija” umesto „rezoniranja”) a izostavljaju se „spoljni” (tj. materijalni) uslovi i uzroci: tako nastaje privid samostalnosti komunikativnog delovanja, tj. da je več samim promenama u sferi komunikacionog delanja moguče iznova konstituisati . javnost; ~u uslovima socijalne, državne masovne demokratije može se uspostaviti komunikacijska povezanost auditorija samo utoliko što se formalno prekinuto kruženje „kvazijavnog” mnenja posreduje sa neformalnim područjem dotad nejavnog mnenja preko kritičkog publiciteta, razvijenog u internoj javnosti organizacija.” 46 Protivurečnost dualizma između rada i komuniciranja najbolje se iskazuje onda kada interakcionizam neposredno objašnjava delovanje masovnih medija. Rezultat doslednog razdvajanja rada i komuniciranja je da su masovni mediji isključeni iz interakcije: samo su jedan od momenata koji je pokreću. U masovnom komuniciraniu se ne uspostavljaju odnosi (čak ni „parasocijalni”) između komunikatora i recipijenta, kao ni odnosi između recipijenata. 47 Na taj način interakcija ostaje nezavisna od materijalnih pretpostavki. Sa „oslobađanjem” komuniciranja od čovekove materijalne proizvodnje interakcionizam ujedno izoluje subjektivno od objektivnog (i unutar subjektivnog racionalno od osećajnog), čime se „razdvaja spoznaja od prakse.” 4B Habermasova zamerka Marksu da je sa koncepcijom društvene prakse redukovao interakciju na rad (јег ih nije međusobno razdvojio), nikako nije (u celini) nova; na jednostranost takvih zamerki, u kojima se iskazuje nerazumevanje Marksovih zaključaka, ukazao je još Lenjin, npr, u polemici protiv Mihajlovskog, koji je otkrio „konflikt između ideje istorijske nužnosti i značaja lične angažovanosti”, iz čega je izveo zaključak o „besplodnosti

“ J Habermas, javno mnenje, str. 314

47 K.Merten, Kommunikntion, Westdcutschcr Verlag, Opladen 1977, str. 149. « Mao Tse-tung, Ueber Praxis und Widerspruch, Wagenbach, Rotbuch 5, Berlin 1972, str. 23; uporedi i Lenjinovu polemiku protiv Mihajlovskog v: V.l.Lenjin, Ko su , prijatelji naroda' i kako se bore protiv socijal-demokrata?, ID I, Cankarjeva založba", Ljubljana.

121