RTV Teorija i praksa

Takođe moramo razgraničiti jasno šta čemu pripada, koliki je udeo radio-televizije, jer takva komponenta mora biti prisutna u delovanju RTB kao značajne kulturne, političke i radio-difuzne organizacije u našoj Siroj kulturnoj sredini. SLOBODAN CANIĆ: U javnoj diskusiji i ove i proteklih godina, kao i u našim istraživanjima, uočena je potreba nešto posrednijeg odnosa radija i televizije u njihovoj kulturnoj funkciji, uzimajući u obzir dva relativno nezvanična, mada prožimajuća područja kulture. Reč je u stvari o klasičnoj podeli. Prvo, područje kulture u užem smislu pretpostavlja delatnost radija i televizije u ostvarenju nezvaničnog, samosvojnog umetničkog čina po određenim efektivnim vrednostima. A drugo, kultura kao šire područje podrazumeva delatnost radio-televizije u isrvesnom akcionom smislu, ka propagandi i širenju svesti o postojanju određenih kulturnih vrednosti u odnosu na način života i na narodnu zaostavštinu. Kakvo bi bilo mesto istraživanja u tome? Mi smo se uglavnom do sada zadovoljavali nekim opštim reakcijama i mišljenjima o tim programima i najčesče utvrđivali da je ono što je moglo izazvati interesovanje, stvarno i izazvalo interesovanje. Štaviše, čini se da smo ponekad i izbegavali da se bavimo istraživanjima onih emisija i programa koji imaju obično manju slušanost ili gledanost a u čiju kulturnu vrednost inače ne bismo smeli da sumnjamo. Očigledno je da se istraživanju nalaže jedna šira perspektiva, kao i poseban oblik saradnje istraživača i stvaralaca programa, Istraživanja bi tada dobijala programski karakter, odnosno stvaranje programa istraživački karakter. Tako bi se sa stanovišta konkretnih programskih rešenja, odnosno opredeljenja, malo pomerili ka širem kulturnom području, izučavajući potrebe i kulturnu situaciju našeg audirorija. To bi dakle, po mom mišljenju, bila ta jedna opšta perspektiva u našem planu za sledeču godinu. Ona, dalje, dobija konkretan vid u predlogu za dva istraživanja - jedno se odnosi na izučavanje publike i radio-dramskog programa, a drugo na emisije o kulturnoj zaostavštini koje će biti emitovane na televiziji. Ne potcenjujući sve metodologije, metodološka načela i uslove u izvođenju ovakvih istraživanja, rekao bih da je mnogo bitnije neku pojavu uočiti nego je detaljno opisivati.

147