RTV Teorija i praksa

zavolimo! Novosti koje znače život i njegovu istinu. A život uvek osećamo i cenimo zato što nas čini životvornijim. To je prva funkcija bilo kog oblika umetnosti - televizije tim pre, zbog njene prirode i neobičnih komunikativnih mogućnosti. U čemu se razlikovao vaš rad na televiziji od vašeg rada na filmu? U suštini ni u čemu. Sem što sam više živela osećanjem te televizijske novine. Ja sam uporno živela tim osećanjem, htela sam da otkrijem nešto novo u ulozi, htela sam da živim novinom karaktera, njegovom „ovotrenutnošču”. Osećala sam se na televizijskom ekranu kao da me tog trenutka vide kao neposredni delič života. Ja sam igrala „ovotrenutno”. To je čak teško izraziti rečima - to je samo u osećanju. Eto zašto ja smatram umetnost plave muze posebno teškom. Režiser mora da pusti glumce u etar i samu dramu u njihovom najboljem „ovotrenutnom" stanju u atmosferu, kada је vreme prikazivanja strogo planirano. Ja ne volim drame koje su „konzervisane”, to jest zapisane na „video” ili snimljene na filmsku traku sa monitora. Volim uživo, kao reportaže. Porazilo me je da je televizijski col površine za snimanje važniji od filmskog, značajniji, mada on i ograničava glumačku slobodu kretanja i inače stešnjenu na filmskom piatnu. Verovatno da je to izazvano manjom površinom televizijskog ekrana. - Ali u isto vreme sam osetila opštu tendenciju umetnosti: pokazati veliko malim. Ne govore uzalud; sažetost - sestra talenta. Izvinite što tako dugo govorim, ali to je bolest televizije. Ako nema o čemu da se govori, uvek se može razgovarati o televiziji, kao ranije o vremenu. Tom su bolešču zaraženi svi koji o njoj govore. U Domu filma ste pokazali svoj film o istoriji filma. Šta možete da kažete o njegovom žanru? Ja ga komentarišem. Komentarišem neposredno kao na televizijskom ekranu. Poznati materijal, blagodareći toj „ovotrenutnosti” i nepripremljenosti, daje mi svaki put nešto novo: nove uspomene, nova poređenja, detalje. Sečam se kadrova iz svojih filmova: Gospodica i miš, Crveno slovo, Enoh Arden, Materinsko srce, Rodenje nacije, Srce sveta, fudif iz Betulije, Siročići bure, Netrpeljivost, Slomljeni izdanci, Roman srečne doline, Verno srce Suzi, Put na istok, Boemstvo, Bela sestra, fedna romantična noč, Ujka Vanja, Zločin i kazna, Hamlet, Dama sa kamelijama. U Anabeli Serpantije ja odjednom vidim vezu između pokreta haljine na celom ekranu i traženja savremene animacije, to jest posebnog oživljavanja kadra. Takva animirana kompozicija

160