RTV Teorija i praksa

odmah pridaje svojevrsni dah dinamičnosti i plastičnoj metaforičnosti. Ili kadrovi sa devojkama koje putuju na Ajland na prepotopskoj mašini! Danas je to sitnica. Ali tada je i sama ta mašina bila „reportažna novost”, pojava sižea na ekranu. Nalazim mnogo zajedničkog između osečanja savremenika, svedoka kosmičkih letova i onih osećanja sa kojima nas je Grifit 1902. godine slao na Mesec pomoču filmske kamere! Zagledajuči se u kadrove ponovo i ponovo vidim kako je mnogo dao Grafit ne samo filmu, već i umetnosti u celini. Treba tako smelo gledati na razvoj programske umetnosd kao što je on gledao na film; on nikako nije mislio o specifičnostima, nego o tome kako da potpuno odrazi život Zanet filmskim eksperimentima i efektima ekrana snimao je po dva-tri filma nedeljno! Snimio je oko pet stotina traka: o borcima protiv nasilja kolonizatora, o jazbinama i gangsterima, o malim Ijudima surovog sveta...Poražavajuča je raznolikost snimljenih sižea. Grifit je počeo tako što je zarađivao pet dolara na dan kao glumac. Smešno je, ali je činjenica: u to vreme producenti nisu dozvoljavali da se glumac snima u krupnom planu, jer su ga smatrali plačenim...ucelo - svom njegovom veličinom! Zato je morao da igra svom veličinom. Grifit je pripisao kameri naročiti psihologizam odnosa prema onome što se snima, našao je živi uzajamni odnos između kamere i života. I kad ponovo gledam skicu istorije filma, ja kao da u svojim rukama osečam kameru i „snimam” iz života koji prolazi na ekranu ono što je najinteresantnije, najsmešnije, najumešnije - i govorim o tome. U rukama režisera kamera je postala pripovedač, istoričar, komentator svoje vrste. ]a gledam film i osećam Grifita. Nas dvoje smo tražili takva glumačka rešenja gde nisu bile potrebne reči. Televizija treba da se uči od takvih majstora kao što su Ajzenštajn i Grifit, da se uči smelosti, zamahu, oduševljenju umetnošču. Grifit je bio izvanredan konstruktor, stvarao je sa Carli Čaplinom dekore sa efektima mašinerije za Bagdadskog lopova. Danas, umetničko konstruisanje, tako zvani dizajn, izaziva senzacije i stvara novi pravac na filmu i televiziji, ali Grifit je sa drugim majstorima predvideo budučnost. On ga je iskoristio za glavno - veliko životno otkriče karaktera, što se sad ispušta iz vida u trci za ekstramanipulacijama na ekranu. Grifit je bio reporter - umetnik, Kako odsečno izgledaju mnogi planovi u Rođenju nacije, kao da su hronika. Za mene je taj film o bitkama Severa i ]uga - kao savremena drama o tim događajima. A film je sniman 1914. godine. Grifitu je, rekla bih, bila svojstvena svojevrsna „reporterska žica”. Da prvi uradi nešto, da otkrije, da nađe problem. On je prvi u svetu snimao sa dozvolom Vatikana. Probijao je svakakve

161