RTV Teorija i praksa

barijere. Lenjin je znao o njemu. Grifitu je bilo vrlo zanimljivo da dobije poziv od samog Vladimira Iljiča da dođe i snimi film o Zemlji Sovjeta. Grifit nije mogao zbog vezanosti ugovorima i pretrpanosti snimanjima. Setite se kakva su u to vreme bila sredstva veze? U čemuje Grifit pre svega tražio životnost kadra? U pokretima kadra. U filmu Vetar , čini mi se, ima već mnogo elemenata kinematografa. Grifit je tražio ekspresiju kadra ne radi ekspresije, kao što su to mnogi radili radi životne izražajnosti. U Vetru sve je u pokretu. Setite se kadrova vejavice. Uskovitlani sneg iza voza. Krupni plan Hca junakinje кгај krozora. Kratkoča plana podvlači napregnuti ritam onog što se dešava. Ovde je montažna izražajnost podvučena dramaturgijom unutar kadra. Sve je dramatizovano. Težeći da što je moguće više približi unutrašnji mir svojih ličnosti gledaocima, Grifit je preterano uveličao njihova lica na ekranu. Na primer, u tom istom filmu posle epizode übistva lice glavne junakinje dato je na celom ekranu sa kosom razvejanom na vetru i osvetljenom do beUne. Da, nije to krupni plan, već upravo uveličanje. U pokretu, u razvitku, u jačanju. Ta kosa puni ceo ekran, kao priviđenje... Koliko filozofske poezije koja se ne može rečima izraziti! Grifit je tražio film kojem reči nisu potrebne. U traženju izražajnog filmskog jezika, Grifit je često išao па rizik. Nazvali su ga sumanutim zbog slika na severu, kada je tražio od junakinje da dugo leži na santi leda da bi joj se kosa prirodno zaledila. Za vreme tog snimanja i sam je prozebao i izgubio glas. Kada je santa doplivala do vodopada, režiser je vikao da je privuku obali. Čak ni ohi oko njega nisu razumeli - jer se njegov krik slabo razlikovao od Saputanja. Junaci nisu čuli, misiili su da se snimanje produžava...Na ivici vodopada počeo je da me spasava kolega. I ti kadrovi su se sačuvali. Sada takve snimke organizuju i oni izgledaju ... prirodno. U tim izvanrednim Grifitovim traženjima ja nalazim mnogo opšteg sa traženjima trenutnog otkrivanja novog, dramatičnijeg, ispunjenijeg u televiziji, mada su polovi, izgleda razni. Masa onog Sto nam se nudi sa televizijskog ekrana pod etiketom „novosti” - već je uvelo, suviše preparirano, besplodno. A televizija, koja tu ima veliku budućnost, je sredstvo veiikih neprekidnih novosti za široke mase. Na žalost, ponavljam, te novostd su kao u stara vremena, skrivene, zatrpane, nepronađene. U čemu je po vašem mišljenju razlika izmedu montaže filma i televizijskog programa? Kada sam ja počela da radim na fiimu, opšte priznato vreme filmske drame smatralo se pola sata, Mislili su: gledalac neće

162