RTV Teorija i praksa

viceve shvatiće zašto se mnogi okomljuju na naš kritički kadar „ženskog spola”: strepnje narečenog devojačkog obraza naše televizije može u mnogo čemu shvatiti i razumeti ~u svim nijansama” obraz jedne dame - pred TV ekranom (!) Naše tzv. TV kritičarke zaista najčešće pišu o televizijskoj drami, i to vrlo poletno. Da li radi vica, ili iz zbilje, tek, neke naše kritičarke su zdušno učestvovale u pripremi jednog skupa posvećenog proslavi „pokrova” devojačkog obraza naše televizije. Bio je to „Tjedan jugoslavenske televizijske drame”, održan od 12. do 16.V 1980. u Zagrebu. lako je to bilo prošle godine, prisutni па ovom neveselom skupu teško da če lako zaboraviti apsurdnu situaciju koja se zbila u „Centru za kulturu Novi Zagreb”: TV drame su prikazivane pred praznom dvoranom u kojoj su publiku činili poneki urednik dramske redakcije i gdekoji pristigli pisac i reditelj drama. Ovaj farsični susret kostvaralaca rumenila na obrazu naše televizije, protekao je, dakako, u „radnoj” atmosferi. Svi su dobili pravo glasa, svi su pričali o tome kako se pišu drame, za koga se pišu drame, čemu se teži u našoj drami, i tako dalje. U pretprošlom broju ovog časopisa (br.2o, Televizijska drama je (ipak) kućna zabai. str. 88-104), kritičarka „Vjesnika”, Branka Malčić, izvestila je čitaoce „šta se tamo zbivalo” prenoseči jedan ne samo neautorizovan tekst „diskusija” koje su vođene posle tih svakodnevnih seansi (emitovano je tri do četri poznate drame, dnevno), već i tekst neadekvatno obrađen po nekakvom imaginarnom redu „javljanja za diskusiju”, zabašurujuči osnovnu činjenicu da su diskusije vođene iz dana u dan. Branka Malčić je inače jedan od savetnika ove atelevizijske manifestacije, pa nije nikakvo čudo što je govorancije povodom ove kulturološke priredbe (~TV dramu u narod!”) „izmesila" bez upadica kako bi ova nevesela priredba u javnom glasilu kakvo je ~RTV-teorija i praksa” nalikovala na ~niz objektivnih informacija”. Neko će reči: kakva nam je televizija - takva nam je i kritika. Može se svašta reći, i svašta pomisliti, no televizijska drama zaista nikada nije imala dizajniraniji pokrov no što je imala tih majskih dana u jednom našem centru za kulturu... U tom opelu televiziji kao mediju (koji se opire insitucionalizaciji koliko i „festivalizaciji” svojih programa), sasvim u skiadu sa situacijom, jedna stara televizijska drama povampirila se tako da je bacila u zasenak sve prigodne bajalice prisutnih u stilu „kuda ide naša TV drama?” Bila je to drama Miroslava Josiča Višnjića Pogledaj me, nevernice u režiji Srđana Karanovića, u proizvodnji TV Beograd (1975). Ne zna se tačno kome je sve bila upućena u sali „Centra...”,

182