RTV Teorija i praksa

UPITNICI PRISKAČU U POMOĆ Zanimljivo je da niko ne izražava makar i delić sumnje u vrednost i ispravnost podataka koji se dobijaju na ovakav način. Nilsenovi izveštaji su bili i ostali osnov za sve procene u televizijskoj industriji i u ogromnoj mašineriji reklame. Sjedinjene Države imaju oko 200 miliona stanovnika, a ovih 1 200 domova izabrani su tako da mogu da stupe na scenu kao predstavnici svih ostahh. Da bi se ipak ovi izveštaji upotpunili u pomoć priskaču upitnici. SastaviU su ih stručnjaci za istraživanje i ispitivanje tržišta, kao i statističari koji treba da obezbede autentičnost onoga što se traži. Audiometri pružaju podatke koliko se i kada koja emisija gleda, ali ne mogu da pruže pravu sUku o broju gledalaca, o njihovom polu i godinama, o njihovom stepenu obrazovanja, o materijalnom stanju, itd. Za sve ovo upotrebljavaju se upitnici koji isto tako spadaju u oblast delovanja Nilsenove kompanije. Kao i audiometri, i Nilsenovi upitnici su naučno raspoređeni u određenom broju domova širom Amerike. Biraju se porodice koje se razlikuju po prihodu i obrazovanju. (Pri tome su nepismeni sasvim isključeni iz oblasti ovih istraživanja.) Isto tako, ovi upitnici su brižljivo raspoređeni prema gustini stanovništva. Ima ih ukupno 2 200, a podeljeni su u četiri grupe od po 550. Svaki ovaj upitnik namenjen je jednom domu, jednoj porodici. Četiri grupe određene su tako da se u svakoj od njih beleže podaci za jednu sedmicu. Tačnije rečeno, svaka porodica beleži podatke za sedam dana u mesecu. Sve se ovo čini da bi se podaci koji se dobijaju pravilno zapisali i da posao za članove domaćinstva ne bi bio suviše veliki. Idealno je zamišljeno da onaj član domaćinstva koji ispunjava upitnik beleži detaljne podatke o tome šta ko svakoga dana gleda, a poseban upitnik se vodi za svaki televizor ukoliko ih u kuči ima više. Beleži se vreme koliko se neka emisija gleda, oznaka kanala, broj onih koji gledaju, njihov uzrast, pol, itd. Podaci koji se dobijaju putem audiometara, i ovi koji se dobijaju iz upitnika, predstavljaju zajedno ono što se događa u 3 400 domova širom SAD. Na osnovu svega toga kompjuteri u Nilsenovom centru obrađuju prikupljeni materijal i izvode zaključke šta 200 miliona amerikanaca traži i očekuje i najradije gleda u obilnom

76