RTV Teorija i praksa

mesta za igre političkih partija, ali čak ni najveće političke partije ne žele neku stvarnu i korenitu promenu. One koji idu za ovakvom promenom, - napuštanje kapitalizma, na primer, ili, da uzmemo uži politički problem, zaustavljanje širenja nuklearnog oružja - niko i ne čuje, obično pod izgovorom kako takva shvatanja nisu „prave vesti”. Tako je publika u prilici da prihvati ono čime je hrane, a sa svakim obrokom uslovljavanje se pojačava. U izgrađivanju svog stava, S. Hud usmerava našu pažnju na neke od načina na koje televizija postiže svoje ciljeve, a koji mogu, baš zbog svoje stalne prisutnosti u našim životima, da izmaknu našem pogledu i analizi. Kako TV ekran prikazuje pojam vlasti, na primer? Ako obratite pažnju kojim ijudima je dozvoijeno da se direktno obraćaju gledaocima, gledajuči sa ekrana pravo u njih, primetićete da oni predstavljaju malu i pažljivo odabranu grupu. U nju spadaju najavljivači programa, meteorolozi, voditelji i komentatori. Svi oni imaju nešto zajedničko: oni su tu kako bi nam dali informacije koje treba da prihvatimo kao tačne, objektivne i nesumnjive. Ali, postoji još jedna mnogo zanimljivija grupa: ona obuhvata kraljicu, predsednika vlade i članove vlade u vreme emitovanja njihovih službenih izjava, i još nekolicinu drugih, među kojima je i nadbiskup od Kenterberija, poglavar engleske crkve. Svima njima je dozvoljeno da se direktno obračaju televizijskim gledaocima: oni to čine u skladu sa svojim ustavnim ili političkim ovlaščenjima. U drugim slučajevima - na primer, kada ministar finansija govori o budžetu - prema njima se postupa kao prema običnim Ijudima: prikazuju ih iz profila ili tako da njihov pogled nije upravljen direktno u gledaoce već u sagovornika koji je sa njima u studiju. Drugim rečima, njihove izjave treba da prenese neko drugi, one moraju biti posredovane. Ako požele da se direktno obrate publici, reditelj će skrenuti kameru sa njih i upraviti je na novinara sa kojim razgovaraju. Poznato je da se to dogodilo jednom starijem političaru koji je pokušao da prekrši konvenciju. Postoje, naravno, i neke politički nevažne ličnosti kojima je dozvoljeno da se direktno obračaju auditoriju - na primer komičari koji odgovaraju srednjevekovnim dvorskim ludama i kojima je, kao i nekada na dvorovima, dozvoljeno da se ponašaju kao da imaju iste privilegije kao Ijudi i žene na vlasti u našem društvu. Postoje i mnoga druga pravila koja određuju kakvu čemo sliku videti na ekranima. Ona su povezana sa načinom na koji kamerman snima učesnike programa. Pravilo je da se u

81