RTV Teorija i praksa

programima dništvenopolitičke tematike učesnici snimaju u nivou očiju gledalaca, a nikako više ili niže od tog nivoa, jer bi tako dobijena slika bila „iskrivljena” u svakom smislu te reči. Drugo pravilo je u vezi sa blizinom snimanja. Najčešće se važne ličnosti prikazuju od pojasa na gore, a ponekad i u krupnom planu, samo glava i ramena. Vrlo retko se koristi sasvim krupni plan - kadar koji prikazuje samo glavu. Kao što u običnom društvenom ophođenju vladaju određene konvencije koje uslovljavaju do kog odstojanja prilazimo drugim Ijudima, ili im dozvoljavamo da nam priđu, tako i TV kamere prenoseči nam svoje slike, održavaju to odstojanje. Kada se radi o običnim Ijudima poznato je da kamera prilazi sasvim blizu, naročito ako je osoba u stanju emocionalnog uzbuđenja, bola ili radosti. I sportisti, iako značajne ličnosti, mogu biti prikazani u krupnom planu, u trenutku trijumfa i razočarenja: i oni su samo Ijudi. Hudova teza, inače vrlo dobro postavljena, je da blizina kadra ili pozadina izabrana za pojedinu ličnost nije samo stvar estetike ili „zdravog razuma”, več nđs može navođiti na određeni način reagovanja na tu ličnost - „Očigledan primer je” - kaže on, - „slika štrajkačke straže na ulazu u fabriku za vreme štrajka. Kada njih intervjuišu, snima se kamerom iz ruke, i snimak če biti pun neobičnih pokreta a intervjuisani se često nalaze u situaciji koju je teško kontrolisati. Nasuprot tome, predstavnike poslodavaca obično snimaju u njihovim kancelarijama, okružene obeležjima autoriteta i daju im priliku - barem dok se nameste svetlo i postolje za kameru - da razmisle o onome Sta če reći. U ovakvim slučajevima nije čak ni potrebno da čujemo šta je rečeno da bismo znali šta se očekuje od nas: za koju stranu se opredeliti.” Da, svakako, ali, da li je u pitanju samo autoritet? Problem je i u tome na koju stranu će biti usmerene simpatije gledalaca. Sećam se scena u kojima je štrajkačima išla u prilog spontanost i toplina njihovih odgovora nasuprot uglađenih izjava poslodavaca, svesnih da i najmanje pogrešno odmerena reč može pokvariti sliku koju oni toliko žele da stvore o sebi. Nisu svi aduti u rukama „močnika” - naročito u trenutku kada je i sama moć dovedena u pitanje! Hud se bavi i pitanjem „sastavljanja dnevnog ređa”, što je termin koji on upotrebljava da „opiše način na koji zaposleni u televiziji planiraju i ostvaruju kontekst u kojem se o temama od opšteg interesa raspravlja pred TV kamerama. Čitav proces obično započinje mnogo ranije kada urednik sa novinarem razmatra pitanja koja će biti postavljena u intervjuu. Oni odlučuju o temi i preciziraju glavna pitanja i osnovni tok intervjua. S jedne strane ovo je razuman i praktičan način koji

82