RTV Teorija i praksa

prvim danima, žali za neformalnim i uzbudljivim vremenom improvizacija koje daju specifičnu aromu svakom pionirskom poduhvatu, vremenom koje nije moglo da preživi brzi i gigantski rast medija. Njegova analiza je korektna, ali on ne nudi prava rešenja. A siguran sam i da menadžere fabrike automobila preterano ne brine otuđenje njihovih radnika - čak ni kada racionalizacija proizvodnog procesa dovodi do potpunog gubitka „zainteresovanosti za posao” - sve dok automobili uredno silaze sa trake. Ostavimo sada probleme koji muče svaku TV organizaciju i obratimo pažnju na ono što ostavlja posledice širom sveta: medunarodno tržište vesti. Navodeći tri najveće organizacije za distribuciju TV vesti - ne računajući one iz istočnoevropskog bloka - jednu britansku, jednu američku i jednu anglo-američku, Hud kaže; - „Distribucija ove vrste filmova, avionom, satelitom ili pomoću uređaja za telefoto, složen je, skup i unosan posao. Sem toga, od velikog je političkog značaja. Dominacija američkih i britanskih agencija TV vesti znači da čitav svet (izuzev Sovjetskog Saveza i njegovih suseda iz istočnog bloka, iako i oni primaju neke filmove iz istih izvora) na svojim ekranima posmatra ono što bismo mogli nazvati anglo-američkom projekcijom vesti. To, opet, znači da se vesti odabiraju i obrađuju sa stanovišta zapadnih demokratija, prema kriterijima koji sa zapadne tačke gledišta određuju šta je to ,borba za nezavisnost, šta je ,značajno‘ a šta ,zanimljivo‘. Drugim rečima, TV vesti koje stižu u najveći broj zemalja Trećeg sveta, ili onih koje su ekonomski i politički zavisne, nastaju od materijala iz velikih agencija koje su nesposobne da svet posmatraju iz političke perspektive glavnine svojih kupaca. Naravno, kupac je u mogučnosti da promeni tekst koji prati sliku televizijske vesti i na taj način drugačije interpretira događaje na ekranu. Međutim, ono što se nikako ne može učiniti je da se dobije materijal koji nije ni snimljen, materijal koji kamerman i reporter, pod pritiskom svoga urednika, nisu prethodno ocenili kao ,zanimljiv‘ ili .značajan'. Zbog toga agencijske TV vesti prikazuju svet zasnovan na pretpostavkama kapitalističkog zapada, na viđenju sveta sa stanovišta tzv. .osečaja za vestt Osećaj za vest novinari ponekad opisuju kao sposobnost kojom su oni naročito obdareni; ali ovo uvreženo mišljenje ne potiče zaista od neke tajanstvene sposobnosti već od činjenice da profesionalni novinari imaju zajednički pogled na svet, poštuju iste tabue i imaju slična shvatanja o tome koji društveni ekonomski ili politički događaj može biti zanimljiv za gledaoce.

85