RTV Teorija i praksa

Р. S. PLAVŠIĆ: Moja primedba na ovakva savetovanja je da su nespecifična, Verovatno što se održavaju svake decenije i u nekim drugim okolnostima postaju tako uopštena. M. MITROVIĆ: Dosta se podvlači da je ovo prvi sastanak posle deset godina. I tačno je i nije, jer su nekih godina sastanci na Nedeljama radija u Ohridu više puta korišćeni za susrete. Ne ovako brojne, ne ovako pripremljene. I to je čini mi se održavalo kakav-takav kontinuitet zatečenog stanja. Za to vreme, ispod kože, što kažu, dešavale su se promene. Promene u radio-programima, proširenje televizije, novi programski blokovi, sve više voditelja itd. i zato osećamo ovaj sastanak kao potpuno nov posle deset godina. Sazrela je i stvorila se nova situacija u kojoj su se humorističko-zabavne redakcije našle u jednom osečanju, neču reči usamljenosti, nego više izgubljenosti. U tim i tolikim promenama ni stara organizacija više ne opstaje, ni stari zahtevi, ni stare navike u radu. Sve se totalno promenilo: niti urednik ume tačno da kaže šta zahteva za svoje blokove, niti pisac zna šta treba da radi prema onome što je do sada radio. U tome je kriza i zato ova razmena mišljenja može biti odličan prvi korak za njeno prevazilaženje. B. ĐURIČIĆ: Tek sad, mada sam godinama bio čvrsto vezan za radio, tek sad vidim i znam šta se radi u Ljubljani, šta se radi u Skoplju, šta se radi u Novom Sadu. Jasno, ako mi to dobro ne znamo onda ni o saradnji ne možemo da govorimo na pravi način i pravim jezikom. PRKDLOZI M. DRAGIČEVIĆ: Neophodno je njegovati istraživački odnos. Puni oslonac, na punu baštinu naših naroda i narodnosti ovdje podrazumjeva i organizovaniju djelatnost na sakupljanju tradicionalnog humora, humora iz NOB-a i socijalističke izgradnje, recimo, sa radnih akcija, skupijanju anegdotskog materijala, humora iz predratne napredne štampe, humorističkog vremeplova itd. M. NOVAKOVIĆ: Na složenom sistemu interkomunikacije trebalo bi graditi buduće slobodno i neotuđeno nemonopolisano masovno

73