RTV Teorija i praksa

Ако рак govorimo о pojedinom dijelu spektra, tada će se največi problemi pojaviti u reprodukciji zelene boje, što je čest slučaj sa kosom i bojom lica u sjeni koje poprima zelenkasti ton. Kod televizijskog filma u boji posebice iritantno djeluju sve promjene u boji, jer smanjuju dozu realističnosti onoga što se prikazuje, pa ih stoga treba svesti na minimum. Kod kretanja u dubinu mizanscene treba tijekom čitavog kadra osigurati jednoliko osvjetljenje. Ako se takvo niveliranje ne provede, odlaskom protagonista u dubinu kadra mijenjat če se boja odjeće glumca kako obzirom па svjetloću, tako i u zasičenosti tona boje. Sve moguće refleksije boje (od zidova, plavog neba, obojenog kišobrana, i slično) na televizijskom ekranu su zamjetljivije i nemoguće ih je korigirati, Šminka je također jedan od faktora o kojem posebice treba razmišljati, no kako bi o njezinom utjecaju na reprodukciju boje mogli govoriti vrlo opširno, mišljenja smo da u ovom kontekstu treba ukratko reći da skoro uvijek kad težimo za aktualnošću i realizmom, treba zapostavljati šminku jer če ona upravo ta nastojanja smanjiti, a usput če i obojiti sliku nekom neželjenom bojom. Nije potrebno stalno šminkati, kao Sto to čine mnogi naši šminkeri. Ovdje treba spomenuti i jake kolorističke akcente koji mogu i onda kada smo to najmanje željeli privuči pažnju na nebitno. Treba stoga detaljno razmotriti boju odjeće, scenografije, a naročito svega onoga što se nalazi u drugom planu slike - u pozadini. Upravo tamo često se događaju, posebice kod kraćih žarišta i velike dubinske oštrine, nepredviđive stvari. Odjednom se u prvi plan „progura” neka intenzivna boja, ona sama sebe signalizira i funkcionira kao ometajuči signal, kao suvišna informacija. Vodeči računa o komplementarnim bojama, odnosno toplim bojama u prednjem planu i hladnima u pozadini, moguče je harmonično uskladiti kadar. Kad u studiju koristimo rasvjetu praktički je nemoguće imati jednako vremena korištenu rasvjetu kako bi stalno održali kontinuitet temperature boje. Maksimalna odstupanja koja su dozvoljena iznose ± 100°K, a što se kod kritičnih objekata, konkretno lica, več i te kako može primjetiti. Veće razlike praktički su neupotrebljive. Kod snimanja u eksterijeru tolerancije su znatno veće i iznose od ± 500 do ± 700°K. Da bi se postigla optimalna oštrina slike, osim več ranije spominjanih postupaka kojima se ona postiže, još treba istaknuti Sto manje relativne otvore, na primjer 8 i 11, koji povećavaju opču oštrinu slike, a i dubinsku oštrinu. Kod totala treba izbjegavati mnoštvo detalja i boja, jer oni otežavaju