RTV Teorija i praksa

percepciju, a posebice u eksterijeru treba koristdti velike jednoliko obojene pozadine, kao nebo, krovove kuča, polja i slično, dakle prirodni dekor. Razni laboratorijski zahvati koji se inače provode u filmskoj tehnologiji, kao na primjer izrada dubl-negativa, kod televizijskog filma u boji, zbog ograničene oštrine i loše reprodukcije boja, ne dolaze u obzir. Treba napuštati i miješanje raznih materijala, jer sve to djeluje na mjestu reza kao optički Sok Filmske interpunkcije, poput zatamnjenja, otamnjenja, pretapanja i dvostrukih ekspozicija, treba po mogučnosti vršiti u kameri. Da bi se slika zadovoljavajuće mogla reproducirati na malom ekranu potrebno je osigurati slijedeča dva preduvjeta: a) i najmanji dijelovi slike moraju biti sposobni izazvati signal kako bi bili emitirani, b) pri pretvaranju slike u električne signale ne smije biti prijeđen dozvoljeni maksimum svjetloće jer će u suprotnom nastupiti smetnje. Za korektno emitiranje potrebno je osigurati svjetlosnu gustoču pojedinih elemenata kako ne bi došlo do preopterećenja obzirom na pojačavanje signala. Maksimalna gustoća svjetla kontrast subjekta - koja se može postiči u studiju, a koja se još uvijek može reproducirati iznosi 40:1. Ovo je visoka gustoća svjetlosti, pa se najčešče koristi 32:1. Kad u studiju dekoracija i tkanine ne prelaze refleksiju veću od 0,03 (crna boja), odnosno 0,60 i 0,65 (bijela boja), a kontrast svjetla nije veći od 2:1, postiže se svjetlosna gustoča od 40:1. Za scenu na dnevnom svjetlu koja se snima u studiju preporuča se kontrast svjetla 2:1. Samo za posebna efekt-svjetla i sve vrste lorv-keya, dozvoljen je i veći kontrast no nikad, mjereći reflektirano svjetlo na subjektu, odnos ne smije biti veči od 40:1. Za tu svrhu najbolje če poslužiti spot svjetlomjer. Scene u boji nikad ne smiju na televiziji biti osvjetljene plošno i bezizražajno. Low-key scene moraju sadržati isti stupanj kontrasta subjekta kao i one snimljene u normalnom ključu. U oba slučaja radi se samo o različitoj kvantitativnoj zastupljenosti pojedinih površina (svjetlih i tamnih). Ako ova zapažanja sada prenesemo, na primjer, na snimke noći po danu, biti će svakome jasno da i takva noć mora sadržavati istu količinu svjetiih partija, jer svjetlo je bitno za televizijsko emitiranje. A da bi to ostvarili nebo mora biti što je moguče tamnije, a to se u praksi postiže polarizacionim filterom.

93