RTV Teorija i praksa

može govoriti o krivičnom delu iz člana 70 tačka 3, jer ga je vršio kao službeno lice. ĆURČIČ: Dobro, na snimku nemamo ime i prezime. Pratili smo pojavu. Nije bio tu napad na ličnost nego smo pratili pojavu jednu određenu, društvenu. Nema imena i prezimena. Mislite da je situacija dovoljno prepoznatljiva... KASTRATOVIĆ: Ali, pazite, Radovanović se ne sme, kada radi kao javni radnik, ne sme se drugačije predstaviti no kao javni radnik te kuće. Prema tome, on vrši javnu funkciju. U vršenju te javne funkcije on mora da se legitimiše kod svoga sagovornika. Prema tome, svaki drugi način doveo bi ga u poziciju odgovornosti za jedno drugo delo, za krivično delo lažnog predstavljanja, a meni bi ga bilo žao upravo zbog toga što radi jednu lepu emisiju. BOŽOVIĆ: Druže Kastratoviću, čini li se vama da se ovde postavlja pitanje javnog prikazivanja istine, da je ovde bilo bitnije javno prikazivanje istine no okolnosti koje su se odnosile na nekakvu slobodu građanina koji je, uz to, u ovom slučaju veoma korumpiran i dosta problematičan sa stanovišta nekakve svoje društvenosti? KASTRATOVIĆ: Vidite, kolega Božoviću, mislim da je ovde istina zanemarljiva. Zakonodavac ima potrebu neku drugu i neku mnogo značajniju... da štiti pravo čoveka... ĆURĆIĆ: Dobro, ali pravo je socijalističko? KASTRATOVIĆ: ... odnosno da štiti osnovna, imanentna, prava čoveka, a to če reći da on zna da ga niko ne može provocirati i tajno snimati odnosno tajno fotografisati. (Muzika) ĆURČIĆ: Nastavljamo naše razgovore. Beograd 202. Dvadeset do pet Kakva su prva iskustva u Beogradu sa skrivenim mikrofonom ili kamerom? U Radio-Beogradu jedan broj kolega je još ranije koristio, uglavnom u dokumentarnim emisijama, skriveni mikrofon da bi ilustrovao na pravi način neke životne situacije. U poslednje vreme sa skrivenim mikrofonom se dosta eksperimentiše u cilju kritike nekih društvenih pojava i ponašanja. U tom smislu dobar je i ovaj uvodni primer, slučaj

54