RTV Teorija i praksa

SLUŠALAC: Halo! Dobar dan, Dušan Nahtigal na telefonu. ĆURČIĆ; Izvolite druže... SLUŠALAC: Ja sam hteo prvo da pitam, ako se desi slučajno krivični prekršaj, neM kriminal na ulici na primer, i čovek fotografiše tog kriminalca, da li on treba da odgovara što je skriveno fotografisao takvu osobu, takvu ličnost, što če danas-sutra da pomogne u otkrivanju... ĆURČIĆ: Upravo je to i suština našeg sledećeg bloka razgovora o etici i profesionalnosti našeg istupa. Pratite program, hvala što ste se javili - za ili protiv skrivene kamere ili mikrofona? (Muzika) ĆURĆIĆ: Drug Lukač. LUKAĆ: Pročitao bih član 153 Ustava. Dakle, zakon nad zakonima. To je glava 3, gde se govori o slobodi, pravima i dužnostima čoveka i građanina. Stav 2 kaže: „Sloboda i prava čoveka i građanina ograničeni su samo jednaMm slobodama i pravima drugih i ustavom utvrđenim interesima socijalističke zajednice”. Dakle, fotografisanje zločinca je interes zajednice. Da li je Radovanović dejstvovao u interesu, javnom interesu društva? ČURĆIĆ: Čini se da jeste. LUKAČ: , I, da li to nije do te mere olakšavajuća okolnost da inkriminaciju njegovog dela iz člana 70 Krivičnog zakonika potpuno poništava. ĆURČIĆ: Kako je vaše lično mišljenje kad biste Vi... LUKAČ: Ja bih lično u ovom slučaju, s obzirom da je on izjavu ove žene koristio samo kao dokumentacioni materijal, dajući pred javnosti svojoj emisiji odnosno svom nastupu faktografsku snagu, on je sebe kvalifikovao, zapravo podigao se do onoga do čega svaM angažovan novinar i treba da se podigne odnosno za borca za javni interes.

60