RTV Teorija i praksa

takvo fiksiranje društvene teme kao poziv i na društvenu akciju. Pri tom, mi ne preuzimamo ulogu nekih organa koji su za to zaduženi. Nije slučajno što mi to ime ne saopštavamo. Dakle, baš sa ciljem da taj primer uopštimo... ĆURČIĆ: Nije atak na ličnost nego atak na društvenu pojavu! Bilo bi možda interesantno, da čujemo mišljenje Radomira Lukića, profesora. (Traka) LUKIĆ: Utvrđivanje istine, pogotovu one istine koja je protivna pravu, za utvrđivanje te istine postoje državni organi koji imaju svoj utvrđeni postupak kako će da dođu do istine. ĆURĆIĆ: Pa dobro, ali i mi novinari tieba da dođemo do neke istine. LUKJĆ: Ne možete vi novinari da zamenite državne organe, blago meni. Vi možete da se koristite time u granicama pravnog poretka. ĆURČIĆ: Dobro, ali ukazujemo na društveni problem! LUK3Ć: Vi možete da ukazujete ali ne na taj način da idete da varate Ijude, da ih lažete da biste od njih dobili istinu. Ja mislim da novinan jure za senzacionalizmom, za parama, tiražima... ĆURČIĆ: Mislite da i toga ima? LUKIĆ: Kako da nema. Pa zato i hvata skrivenom kamerom. Da bi bio gledan program ili da bi bio čitan list ili da bi on stekao slavu kao, eto, vešt ili ne znam kakav! Ja sam apsolutno protiv toga. ĆURČIĆ: Kolega Miiinkoviću, kako biste Vi ovo tumačili? Ima li tu upravo ove borbe za tiraž? MILINKOVIĆ: Ja sam lični poštovalac profesora Lukića, sa najvećim zadovoljstvom slušam sva njegova istupanja pa i ovo zbog spontanosti i uverenosti koja zrači posle uverljivog kazivanja, on veruje čvrsto u to što kaže. Ali, ja se u ovome, naravno, ne slažem kada on uzima našu težnju da budemo slušani, čitani ili

62